Mladić sa zagrebačke Lašćine, kao i njegovi vršnjaci, ljeta provodi na terasama u Tkalčićevoj ulici ili u zagrebačkim klubovima, ali kad padne prvi snijeg postaje neustrašivi spustaš koji doslovce živi na rubu između nagrada i prijeloma. Ove je sezone Natko Zrnčić Dim (24) otišao nekoliko puta preko granice, ali, srećom, prošao je bez posljedica.
– Atraktivnije izgledaju pogreške u spustu nego u slalomu, je l' da? Brzine su veće, svaka pogreška može završiti udarcem u ogradu. Na kraju, dobro sam prošao iz svega toga, i ja sam bio u strahu kada se to dogodilo. Ne znam, netko me čuva... Ne bih to trebao previše iskorištavati – kaže Natko nakon uspjeha karijere, drugog mjesta u superkombinaciji u Chamonixu.
– U trenutku pada sve se događa prebrzo, od pada u Wengenu do udarca u mrežu prošlo je pola sekunde, i ne stignete pomisliti na strah. U Kitzbühelu sam samo molio boga da se zaustavim, instinktivno sam stavio ruke iznad glave, kako bih je zaštitio. Bojao sam se i da ću završiti sa skijama u mreži, što automatski znači i pucanje ligamenata. Srećom, otpale su, što se ne događa baš često. Prvo ste u šoku, provjeravate možete li se micati, je li sve na svome mjestu... Polako mi nestaje skija, razbio sam već tri para ove sezone. Bez obzira na to, imam još onih koje lete – smije se Natko.
Što bi se dogodilo da je izgurao Ivicu s prvog mjesta, što bi napravila ekipa iz reprezentacije?
– Ne bi mi napravili ništa, nagradili bi me. Lijepo je kad se dvojica Hrvata bore za prvo mjesto. Sportska smo nacija, imamo vrhunske rezultate, a i ovaj naš iz Chamonixa je među njima. Glavno je da sam se vratio na pravi put, na postolja – zaključio je zaljubljenik u brzinu.
Bravo Natko !