Hrvatsku rukometnu reprezentaciju navijači prate na svim velikim natjecanjima, počevši od Portugala kad smo postali svjetski prvaci. Mijenjali su se gradovi i države, a naši rukometaši imali su podršku s tribina u Celju, Ljubljani, Tunisu, Zürichu, Manheimu, Stuttgartu, Kölnu, pa čak i u dalekom norveškom Lillehameru. U Grazu su se naši rukometaši osjećali kao da igraju doma, posebice u susretu s Rusijom.
- Za današnju utakmicu s Islandom tvrtka Dekod dobila je dodatnih 200 ulaznica pa se nadam da će se to uspjeti prodati - rekao je Zlatko Škrinjar, glasnogovornik HRS-a.
Još od prije Hrvatska je zajednica u Beču kupila za svaku utakmicu drugog kruga po 2000 ulaznica. Bit će puno onih koji će na dva dana doći iz Hrvatske u Beč kako bi gledali utakmice s Islandom i Austrijom.
Dvorana u Beču prima 11.000 gledatelja i sigurno je da će protiv Islanda biti puno više naših navijača. Islanđani gotovo da i nemaju svoje navijače koji odlaze na velika natjecanja organizirao poput Norvežana i Danaca. U susretu s Austrijom ne treba očekivati nadmoć na tribinama zbog domaćina, ali bolji je izbor igrati pred ne tako bučnim Austrijancima negoli protiv puno glasnijih srpskih navijača. To što Srbija nije ušla u drugi krug, donijelo je i veliko olakšanja ovdašnjoj policiji zbog eventualnih sukoba naših i njihovih navijača.
Kad smo već kod naših istočnih susjeda, razočaranje je preslaba riječ da bi se opisalo raspoloženje u njihovoj javnosti nakon što su ih Austrijanci, debitanti na EP-u, isprašili kući. Živjeli su za trijumf nad Hrvatskom u drugom krugu, potajno vjerovali u medalju, a sad se traži "protjerivanje motkom" izbornika Seada Hasanefendića. No, neki spominju da je hrvatski strateg na klupi orlova doživio izdaju igrača koji su olako ispustili sigurno vodstvo i u protunapadima uglavnom napucavali austrijskog vratara Bauera.
- Oni su bili motivirani, a mi ih nismo mogli pratiti - znakovito je izjavio Šešum.
