U noći na srijedu počela je nova sezona NBA lige, u sportskom sustavu koji je izuzetno moćna poslovna platforma čija ekonomija upravo proživljava svoje zlatno doba.
Uostalom, osjeti se to i po načinu na koji teku pregovori o novom kolektivnom ugovoru između vlasnika klubova i Udruge NBA igrača. Prijašnjih godina to su uvijek bile teške pregovaračke bitke, a bilo je i obustave rada pa tako 1999. nije odigrano pola sezone, a 2011. prva dva mjeseca, što je reduciralo broj utakmica u osnovnom dijelu sezone s 82 na 66.
Ne žele daviti zlatnu gusku
Zašto sada to ide gotovo glatko, pokušao je objasniti ravnatelj NBA lige Adam Silver:
– Činjenica je da se sada dijeli puno više novca nego prije, a time je stvoreno ozračje da bi postojeći ugovor trebalo tek malo doraditi i nastaviti funkcionirati po njemu. S obje strane pregovaračkog stola postoji osjećaj da nam je žestoka borba koju smo vodili prošli put donijela nešto što sada za obje strane jako dobro funkcionira.
Drugim riječima, ni vlasnici ni igrači ne žele daviti zlatnu gusku. Jer, to što se sada događa nije dobar biznis, nego sjajan biznis – rastu prihodi, televizijska prava, raste vrijednost klubova, a rastu i plaće igrača. Da nije svega toga, Nike sigurno ne bi platio milijardu dolara na osam godina samo da preotme Adidasu status sponzora i opremača lige.
Tržišni analitičari procjenjuju da će samo ove sezone prihodi NBA lige narasti na osam milijardi dolara, što je veliki porast u odnosu na 6,5 milijardi dolara iz prošle sezone, odnosno 5,2 milijarde dolara iz sezone 2014./2015. Očekuje se da će se takav rast nastaviti i u sezoni 2017./2018. jer se utakmice NBA lige prenose u 200 zemalja, a NBA košarka je sve popularnija u najmnogoljudnijim zemljama Kini i Indiji, a to su ogromna tržišta.
Rastu tih brojki jako puno pomaže rast zarade od ulaznica koji sada iznosi oko 1,5 milijardi dolara, a još više rast vrijednosti televizijskog ugovora sa ESPN-om i Turnerom koji je novim ugovorom dosegnuo 2,6 milijardi dolara godišnje.
– NBA liga je iznimno snažan poslovni brend, a sve vam govori činjenica da jedna liga svoja televizijska prava može prodati za 24 milijarde dolara na razdoblje od devet godina. Osim toga, jako je velik i rast igračkih plaća odnosno tzv. salary capa koji je prošle sezone iznosio 70 milijuna USD, a sada je 94 milijuna USD po momčadi, s projekcijom od 103 milijuna za godinu kasnije – ističe Neven Spahija, bivši hrvatski izbornik, danas pomoćni trener Atlanta Hawksa.
Povećanje novca koji kola NBA biznisom utjecalo je i na plaćanje igrača, pa su tako u ljetnom prijelaznom roku klubovi s igračima potpisali ugovore vrijedne tri milijarde USD. U toj su priči jako dobro profitirali čak i neki marginalni igrači poput Rusa Timofeja Mozgova. Igrač koji je lani bio pričuvni centar Cavsa, ljetos je potpisao četverogodišnji ugovor vrijedan 64 milijuna USD, a takvom se ugovoru sljedeće ljeto s pravom nada i naš košarkaš Bojan Bogdanović.
Takvim je ugovorima prosječna prošlosezonska zarada NBA igrača povišena sa 6,8 milijuna USD na 8,5 milijuna USD, a u taj iznos uključene su beneficije i zarada.
Rade se i umjetne zvijezde
Današnja prosječna godišnja plaća visoka je koliko i Kukočeva i Rađina plaća prije 20-ak godina, i ako Slovenac Goran Dragič dobiva 16 milijuna dolara, igrači njegove kvalitete danas bi godišnje dobivali više od 20 milijuna dolara.
– I tada je to bio i sada je to vrhunski proizvod, samo su sada iznosi veći. Sve je podređeno publici, od svega se radi spektakl, a od igrača se i umjetno rade zvijezde ako oni to nisu sami po sebi. NBA je vrhunski poslovni projekt – kaže bivši igrač Celticsa Dino Rađa.
Među beneficijama su i osobni ugovori NBA košarkaša s proizvođačima obuće, a što na tržištu znači biti obećavajući NBA igrač najbolje pokazuje slučaj 21-godišnjeg Letonca Kristapsa Porzingisa. Još kao 17-godišnjak, taj je mladac potpisao četverogodišnji ugovor s Nikeom za 25 tisuća USD godišnje, da bi sada postao Adidasov maneken za tri do šest milijuna USD godišnje. Kojoj će brojci biti bliža ta svota ovisit će o njegovim statistikama, ali i o tome hoće li svoju momčad odvesti u doigravanje, hoće li biti izabran za All-Star i slično. U vrijeme promjene dobavljača, sponzora za tenisice promijenio je i naš najbolji košarkaš Bojan Bogdanović koji je prešao na Adidas jer se ta kompanija okrenula pojedincima, pa tako s Adidasom ugovor imaju i naši najnadareniji mladi igrači (Bender, Žižić, Zubac).
Kad se sve to zna, i ne čudi što europski klinci što prije žele u NBA jer je ondje očito pravi Eldorado. Zbog toga je pred nama još jedna rekordna sezona po broju internacionalaca (113 iz 41 zemlje, od kojih 61 Europljanin) na NBA parketima. Uostalom, onaj tko izgura tri NBA sezone ima pravo na NBA mirovinu, koja se može konzumirati s napunjenih 45 godina života i koju su od Hrvata dosad zaslužili Kukoč, Rađa, Vranković, Tabak, Giriček, Planinić, Bagarić, Šundov i legendarni Dražen Petrović, a na najboljem putu da to učine su i Bogdanović i Rudež.•
