Rukometni klub PPD Zagreb ove sezone zaista nema sreće. Lista ozlijeđenih igrača sad je već pomalo zabrinjavajuća, priču donosi Večernjakov sportski tjednik MAX!
U prvom dijelu sezone ozlijeđeni su bili Domagoj Pavlović, Josip Vekić i David Miklavčić, a onda su im se pridružili Matej Hrstić i Mario Vuglač. U međuvremenu su se u sastav vratili Pavlović i Vekić.
Izvan parketa 17 mjeseci
– Iza mene su već tri operacije. Dvaput sam operirao desno rame i jednom prst. Zbog tih operacija ukupno sam s parketa izostao 17 mjeseci. Zbog prve operacije ramena nije me bilo pet mjeseci, zbog druge operacije ramena sedam mjeseci, a nakon ove zadnje operacije prsta imao sam stanku od pet mjeseci – kaže Domagoj.
Imao je jednu manju stanku od dva tjedna zbog bolova u leđima, ali to je zanemarivo u odnosu na te tri operacije. Zbog čestih ozljeda propustio je nekoliko velikih rukometnih natjecanja. Zanimljivo je da su se ozljede događale baš neposredno prije Europskog ili Svjetskog prvenstva. Tako na EP u Poljsku nije išao zbog diskopatije lumbalnog dijela kralježnice. Propustio je i Olimpijske igre u Riju. Naime, na početku treće faze priprema za OI u Opatiji na magnetskoj rezonanci u Zagrebu utvrđeno mu je oštećenje hrskavice desnog ramena, a radilo se o njegovoj šuterskoj ruci koju je operirao prije dvije godine.
Domagoj je jako nedostajao i klubu. Koliko? To se jako dobro vidjelo prošle subote kada je protiv Nantesa postigao sedam pogodaka. Pamtimo i njegovu izvedbu protiv Flensburga u gostima kada je postigao devet pogodaka.
– Nadam se da je mojim ozljedama došao kraj i da više nikad neću morati na operaciju – zaželio je Domagoj.
Rekorder po broju operacija, nažalost, u PPD Zagrebu, a možda i šire je Mario Vuglač. Nedavno je obavio 11. operaciju, vjerovali ili ne. Prvu operaciju imao je u Njemačkoj, dok je igrao za Balingen.
– Otišao sam na prvu operaciju ramena, no njemački su liječnici pogriješili pa sam išao na drugu. I tu su drugu uspjeli zeznuti pa sam otišao na treću i to k našem liječniku Nikoli Čičku u Krapinske Toplice. Mogu reći da mi je on spasio karijeru jer sam već mislio odustati od svega. Dvije godine nisam igrao, ali sreća da sam dobivao nekakvu malu naknadu od Balingena. Ondje me više nisu mogli čekati pa su me prvo posudili u Hüttenberg, u drugu ligu, a onda i prekinuli ugovor – istaknuo je Mario.
U dvije godine nije odigrao nijednu utakmicu zbog tri operacije šuterskog ramena pa je imao problema s meniskom koljena. Veliki povratak uslijedio je na SP-u za juniore koji je održan u BiH. Hrvatska je pod vodstvom Slavka Goluže osvojila četvrto mjesto, a Vuglač se prometnuo u dobrog desnog vanjskog igrača iako je na početku SP-a igrao na desnom krilu. Nakon SP-a odlazi u ljubljanski Slovan odakle ga put vodi u PPD Zagreb koji je u to vrijeme trenirao Boris Dvoršek. Na mjestu ljevaka u klubu već su bili Stepančić i Šebetić.
Nakon nekoliko operacija ramena uslijedilo je nekoliko operacija na koljenu (prednji križni ligamenti, menisk, hrskavica), potom je stradala šaka. Zadnja ozljeda Vuglaču se dogodila nedavno na gostovanju kod poljske Wisle kada je puknula tetiva pektoralnog mišića u desnom ramenu.
– To je jako rijetka ozljeda koja se gotovo nikad ne događa u rukometu. Može se dogoditi kod bodibildera ili dizača utega. Nevjerojatno, ali tako je. Nakon operacije čeka ga oporavak tri do četiri mjeseca – rekao je Zlatko Saračević, trener PPD Zagreba.
Baš kao i Domagoj, Mario je propustio nekoliko velikih natjecanja. Najbliži je bio odlasku na Europsko prvenstvo u Poljskoj 2016. godine. Na jednom od posljednjih treninga osjetio je snažne bolove u već operiranom ramenu šuterske ruke i morao je otkazati. Bio je i na pripremama za EP u Hrvatskoj, ali je također zbog bolova otkazao pa je Lino Červar naknadno pozvao Buntića.
Vuglač ide na glavu
– Ne bih želio govoriti o ozljedama i operacijama. Jednostavno ne želim da to bude sad u prvom planu moje karijere – rekao je kratko Mario Vuglač.
Ono što je sigurno jest činjenica da će se Marko vratiti vrhunskom rukometu i nakon 11. operacije. Ima tek 26 godina. Netko će reći da je to igrač koji jednostavno ne zna stati kada počne utakmica i ide na glavu, baš kao i Pavlović. I da nije bilo tih operacija, Vuglač bi danas vjerojatno bio jedna od najboljih desnih vanjskih Europe i bio bi sigurno ključni igrač Hrvatske. Jer ima odličan prolaz jedan na jedan, podjednako dobro igra u obrani, što nije slučaj s ostalim našim “ljevacima”.
