I dok su hrabri nogometaši Šibenika, kluba koji je prvi put u povijesti izborio Europu, ali upitno je hoće li dobiti bilo kakvu licenciju od HNS-a, podijelili Dinamovim bahatim zvijezdama "macolu", Zdravko Mamić je u 50. minuti susreta sjeo u svoj bentley i starom cestom otišao u "Macolu". U kojoj je janjetina sad najbolja.
Nadam se samo da je u tim trenucima zaboravio na svog trenera, igrače, navijače, jer od svega toga u grlu mu može samo zastati kost.
Sve manje mi se odlazi na utakmice HNL-a, kazalište, kino i koncerti su puno bolja i pametnija zabava. Tako sam u petak otišao do zagrebačke Tvornice te gledao drugog čovjeka kultnog punk-rock sastava "The Clash", Micka Jonesa. Čovjek koji je s Joeom Strummerom 1979. godine pjesmama progovarao o socijalnoj pravdi u kapitalizmu koji je gušio London (baš kao i Štulić o istoj stvari, ali u drugom društvenom uređenju i pred zagrebačkom "Zvečkom") uzeo mi je 20 eura za jedan sat i dvadeset minuta veteranske svirke. No i takav "Should I Stay or Should I Go" ili "Train in Vain" u usporedbi s Jurčićevim Dinamom, koji igra dozlaboga sporo i sterilno, izgleda mi tinejdžerski mlado.
Šibenik i Cibalia, Karačić i Mršić, dvije su lijepe priče u mutnoj močvari HNL-a. Vinkovčani su drugi, mnogi će ustvrditi da igraju najljepše, Šibenčani su pak još prodorniji i žešći. A sada bih se dao kladiti da navijači Cibalije i Šibenika i ne znaju nabrojiti 11 idealnih nogometaša svojih momčadi. I takvi nogometaši, uglavnom za široke mase bezimeni, održali su proljetos lekciju iz nogometne igre bahatim Dinamovim zvijezdama. Koje nitko ne može gledati.
Zbog toga treba pozdraviti ideju Dinamova izvršnog dopredsjednika Zdravka Mamića da će revidirati ugovore plavih nogometaša. No, ne bi bilo pošteno da se svim igračima ugovori stanje jednako, za 30 posto. Kako je igrao Mario Mandžukić i uglavnom svi igrači s latinskoameričkim putovnicama, još bi trebali i platiti da nose "sveti" modri dres. No, zapovjednu odgovornost ima prvi čovjek kluba, koji želi da igraju jer ih samo tako može prodati, te trener, koji, nažalost, ne može stvoriti igru.
Poput papige već ponavljam da je Mamić, ako je imao bilo kakav europski plan, morao već u zimi imati formiranu momčad i trenera. A ne da ga sad, u pet do dvanaest, izgubljeno traži. No, od svega me trenutačno najviše boli što je Mamić stvorio odličnu omladinsku školu u kojoj ima i te kako kvalitetnih igrača za elitnu momčad, premda su neki preseljeni u Lokomotivu. A zbog ofucanih stranaca, s kojima je jedva osvojen hrvatski naslov, moraju patiti i očito gubiti dragocjeno vrijeme.
Andrej Kramarić je već ovog proljeća trebao biti novi plavi devet. Jesenas je pokazao da nije igrač za devet, a bude li imao sreće i 19 minuta, jer u sebi ima taj talent, to znanje, a svi njegovi konkurenti zajedno ne znam jesu li postigli koji pogodak. Tako je fini, plavi dečko s Bednje, koji podjednako dobro dribla i barata pasom kao i s matematičkim formulama i jednadžbama, izgubio šest mjeseci. No, u svakom zlu ima nešto dobro, pripremio je maturu u MIOC-u.
Kroz povijest su treneri i čelnici Dinama najmanje cijenili vlastitu djecu. Jedna takva žrtva bio je i legendarni Robert Prosinečki, te niz drugih nadarenih igrača. Stoga upućujem apel u Maksimirsku 128 da se ne dogodi da od naših Kramarića na kraju ne ostane samo – krama. Sjetite se, Zdravko, na komu ste zaradili milijune za Dinamo. Samo na klasi, koja se pravilno razvijala, kojoj se vjerovalo, koja je igrala. Jer, od ove bofl robe neće biti novca niti momčadi, pa ćete se stidjeti.
Nemate pravo od Kramarića napraviti kramu jer krama se na zapadnome balkan naziva hrvatski biser a ubica se naziva hrvatski vitez..