Znate li da je zvijezda naše nacionalne momčadi i Juventusa Mario Mandžukić (31) jedini hrvatski reprezentativac u ovom sazivu koji je nastupao i u – Prvoj hrvatskoj malonogometnoj ligi?
Bilo je to 2003. godine, kada je nadarenoga juniora Marsonije angažirao MNK Argus, tada stabilni prvoligaš koji je dio svoga igračkoga kadra regrutirao iz velikoga nogometa. Predsjednik Argusa bio je Nikica Stevanović, a trener Ivica Ćorluka.
- Brod je mali grad pa se brzo pročulo da u juniorima Marsonije ima nekoliko sjajnih haklera, među ostalima i Mario. Od njegova kluba dobili smo dopuštenje da ga registriramo, pa se događalo da Mandžukić za vikend igra dvije utakmice; za svoje juniore u Marsoniji i za naš Argus - priča Stevanović.
Suparnici Argusa u 1. HMNL bili su tada splitski klubovi Gašperov (za koji je igrao Robert Jarni) i Mejaši, zatim zagrebačka Uspinjača, Nacional i Promet Orkan, potom Novi Marof...
Najbolji nastup u Pločama
- Bili smo pravi klub, znali smo na gostovanja u Dubrovnik putovati i zrakoplovom iz Zagreba. A Mandžo je najbolju utakmicu za Argus odigrao u Pločama protiv Porta Tolera. Domaćini su nam pričali da ga ne mogu ni lasom uloviti – dodaje Stevanović.
Kolika su bila primanja malonogometaša Argusa?
- Dobivali su nagrade od osvojenih turnira, nisu to bili neki veliki iznosi, i oni ih nisu ni tražili. Tim dečkima bilo je važno igrati, natjecati se, zabaviti se, nikada nisu pitali za novac. Mladići poput Mandže sanjarili su o velikim karijerama, u Realu, Barceloni..., i vidite, Mario je svoj san ostvario - naglašava Stevanović.
Marijev suigrač iz Argusa Mario Petrović također se sjeća čvrstoga, visokoga (190 cm), štrkljastoga haklera.
- Mario nije igrao puno za Argus, jer je bio tek 17-godišnjak, ali je bio od pomoći, koristan, marljiv, uvijek željan igre. U to vrijeme bio je na nekoj prijelomnici karijere i čak je razmišljao da se ostavi velikoga i ostane u malom nogometu, kojega je jako zavolio. No, mi smo ga odgovorili od te ideje - kaže Petrović.
A gdje je Mandžo stekao tako vrsnu tehniku, koju mu, zamislite, neki osporavaju?
- To je najveća uvreda, i za mene i za njega – kaže Marijev prvi trener u Marsoniji Damir Ruhek, također velemajstor maloga nogometa, i dodaje:
- Marija sam trenirao od limača do kadeta, i puno smo polagali na tehniku, igru od noge do noge. Trenirali smo i zimi, u tada nedovršenoj dvorani na Vijušu. Njezin pod bio je prekriven smećem, bocama, limenkama..., i ja sam prije treninga dečkima podijelio metle; prvo čišćenje dvorane, pa onda trening. Trebali ste vidjeti te dječake, s rukavicama, kapama, šalovima, crvene u licu kako po cičoj zimi mlate metlama po dvorani, jedva čekajući da im dam loptu.
Priča se da ste bili majstor oxforda i driblinga?
- Volio sam napraviti oxford, koji sam prvi put vidio kada ga je Cico Kranjčar izveo protiv Zvezde, i driblati do iznemoglosti. Kada nam je Dinamo došao na otvorenje stadiona moga kluba, brodskoga Željezničara, gledao sam kome da od plavih prodam oxford. Svi su bili visoki, osim desnog beka Cupana, pa sam njega izabrao za žrtvu. Uspjelo mi je, publika je bila na nogama, Zajec mi je dobacio ‘Bravo, majstore’, a Ismet Hadžić me mrko pogledao i zaprijetio: ‘Da si meni to napravio, slomio bih ti obje noge! - sa smijehom se prisjeća Ruhek.
Najbolji igrač DPH
Jeste li Mandžukića učili oxfordima?
- A ne, nisam, niti sam ih učio da puno driblaju. Pa šo bi ljudi rekli; vidi ove, samo driblaju, ne igraju nogomet! - dodaje Ruhek.
Mandžo je svoj haklerski gen briljantno demonstrirao i u dresu Zagreba, kada je 2005. godine odveo pjesnike do naslova pobjednika Dvoranslog prvenstva Hrvatske, a Mario je bio proglašen za najboljega igrača turnira. Godinu kasnije tu je titulu ponio i Vedran Ćorluka.
Nacional tad nije ni postojao kao malonogometni klub