Bronca iz Francuske danas sjaji još jače. Miroslav Blažević, trener
svih trenera, ima sve referencije da nakon debakla u Njemačkoj digne
glas. Ali u komentatorskoj ulozi bio je neočekivano neuobičajeno blag
prema Zlatku Kranjčaru.
- Želio sam i želim biti dobri duh, držao sam da trebamo sve napraviti
da ozračje oko naše reprezentacije bude pozitivno kako bi se postigao
dobar rezultat. Jako sam ga želio. A kao i svi treneri i igrači, dobro
znam koliko smo osjetljivi na napisanu riječ.
- Prijašnje izbornike Otta Barića i
Mirka Jozića kao komentator ste znali žestoko kritizirati, imali ste za
njih neugodna novinarska pitanja.
- Cico mi do Australije nije dao povoda. Protiv Brazila bilo je dobro,
bilo bi i protiv Japana da nismo promašili jedanaesterac za pobjedu. A
nisam želio javno iznijeti ono čega sam se pribojavao: bilo je simptoma
koji su pokazivali da igrači nemaju svježinu, da nisu spremni!
- Gdje se pogriješilo u tjelesnoj
pripremi?
- Cijenim Mihačića, koji ju je vodio, ali još je mlad i neiskusan da
odgovori svim traženjima. A tu se ne smije pogriješiti.
- U Večernjaku ste nakon odlučujuće
utakmice s Australijom napisali da je "Cico loše postavio momčad, ali
dobro je vodio utakmicu".
- Nije to kontradiktorno. Jer, pokušao je korigirati raspored igrača,
koji je bio apsolutno pogrešan. Ali teško je nakon što se u takvoj
utakmici napravi vitalna pogreška.
- Nije li početnički mijenjati sustav
igre u presudnoj utakmici?
- Nemojte opet da sad kritiziram Cicu. Ali zakon metodike kaže da se
kod promjene sustava on mora igračima objasniti, demonstrirati i onda
ponavljanjem vježbanja automatizirati. Ovako je ispalo utopistički.
- Zašto nije bilo igre?
- Jer nije bilo snage pa su linije bile predaleko. Obrana od napada
šezdeset metara umjesto trideset. Nije se igralo u plitkoj formaciji
nego na dubinsku loptu.
- Izbornik i većina igrača rekoše kako
nije bilo sreće...
- Ma, mi smo imali sreće, mogli su nas i pobijediti. Postotak posjeda
lopte pokazatelj je koji ne vara. O sreći se smije govoriti tek kad se
sve dobro napravi.
-
Biste li vi poveli, recimo,
Eduarda i Vugrinca?
- Ne bih o tome. Sada je moderno napadati Cicu, a ja to neću.
- Cico nije samokritičan, ponovi li
pogreške, opet će rezultat biti loš?
- Nisam siguran da baš tako misli kao što kaže. Jer, misli li tako, to
može biti kobno.
-
Treba li zato otići, što ne
uviđa pogreške?
- Cico ne treba otići, neka nas u kvalifikacijama, u kojima se već
iskazao, odvede na Europsko prvenstvo. A ode li Cico, onda treba otići
i Vlatko Marković. Jer, predsjednik je odgovoran, on treba znati tko
što može. Ali pustite me s tim vašim pitanjima. Želim biti pozitivan,
neću napadati nikoga...
Nije me nazvao
- Je li Kranjčar zatražio neki savjet od vas? - Imao sam ideju da Roberta Kovača, koji je imao žuti karton a iznimno je važan za našu obranu, poštedi protiv Japana, jer je dvoboj s Australijom bio ključan. Imao sam još ideja. Pa o Hiddinku sve znam, pobijedio sam ga kada je vodio jaču momčad od australske. I ja sam nazvao Cicu! Rekao je da će me sutra nazvati, čekao sam, ali javio se nije.
Momčad bez snage
- Australija je neprijeporno potvrdila lošu tjelesnu pripremljenost naših nogometaša. - Nema dvojbe, nismo bili natjecateljski pripremljeni za takav turnirski sustav na najvišoj razini. A kad je tako, onda se ni koncepcija igre ne može realizirati. Da bi igrala moderno, momčad treba imati snage. A mi je nismo imali. Nismo imali permanentnu trku. Nakon deset minuta zadnja linija nije izlazila, prednja se nije vraćala, ostala je velika praznina među njima. Igrali su naši nakon 1:0 stalno pred svojim vratima jer igrači nisu napuštali svoje pozicije, osjećajući da se neće moći vratiti.
Kod mene bi Niko trčao
- Uvijek kažete da bi vam Niko Kranjčar bio u postavi. Kako biste onda postavili momčad da se ne osjeti manjak njegove trke? - Ma, on bi kod mene trčao. Letio bi. I zabio bi Japanu pogodak nakon Klasnićeva proigravanja jer mu ne bi nedostajala ona dva koraka. A kod mene bi trčao jer bih ga natjerao da radi 15 sati više.
