Na današnji dan prije 25 godina vukovi su u Ateni pobijedili Real (87:78), a jedini koji se toga ne može prisjetiti jest najbolji igrač te utakmice (36 koševa), Acin pokojni brat Dražen.
Nakićev 21 skok
– Svim Ciboninim naraštajima poslije nas bilo je teško s nama se mjeriti, jer bila je to momčad do savršenstva izdefiniranih igračkih uloga. Dražen je prednjačio kao realizator, ja sam organizirao igru, Čutura je bio majstor utrčavanja u prazan prostor i snalaženja pod košem, sjajni pucač Ušić kampirao je na trici, Mihovil Nakić je kontrolirao skok i zabijao s obje ruke, u tom je finalu imao 21 skok, a Knego je imao nevjerojatan skok-šut za centra. Zapravo, u toj su momčadi četiri mjesta bila strogo definirana, a velika je borba bila za krilo između Čuture i Ušića – prisjeća se Aco.
U toj atenskoj momčadi bili su još i braniči Bečić i Ivo Nakić, centri Arapović i Branko Vukićević, a te sezone igrali su još i J. Vukićević i Lukačić.
Bila je to sezona koja će odrediti kasniji Acin nadimak Aco Trica. Ta 1984./1985. bila je prva sezona u kojoj je uvedena trica. Ne bi bilo loše da je uvedena i koju godinu ranije. Prisjeća se Aco igračkog slavlja na parketu Dvorane mira i prijateljstva u Pireju, kao i zagrebačkog slavlja.
– Bili smo toliko uvjereni u svoju moć da smo se, unatoč tome što nam je za tri-četiri dana dolazio Partizan, prepustili nekontroliranom, ludom slavlju bez ikakvih kočnica. I unatoč tome, Partizan se proveo loše.
Sada prosjački štap
Tih dana ni Aco ni bilo tko od njegovih suigrača nije mogao ni sanjati da će četvrt stoljeća kasnije Cibona pasti na prosjački štap. Knego i Nakić to proživljavaju iznutra, kao klupski direktori, Bečić to prati kao zaposlenik tvrtke koja održava Cibonu, Čutura kao novinar, Ušić kao privatni poduzetnik, Arapović kao otac najnadarenijeg Cibonina mlađeg kadeta...
