Kultni osječki Gradski vrt odlazi u povijest, u subotu se na njemu igra posljednja utakmica, a povijest je na tom stadionu, davne 1982., ispisao i legendarni Zlatko Kranjčar. Tog 4. travnja Gradski je vrt "kuhao", na ogledu Dinama i Osijeka okupilo se oko 40.000 navijača, postavivši rekord posjećenosti koji nikada nije srušen, a Cico je zabio gol... Opisano je to i u Večernjakovoj knjizi godine "Cico – tak imam te rad". U još jednom povijesnom trenutku, oproštajnom, njegov sin Niko Kranjčar sjedio je u dvorani Gradski vrt, tik uz stadion, na promociji knjige "Cico – tak imam te rad", u kojoj je opisan i spomenuti povijesni zgoditak. Večernjakova knjiga godine predstavljena je u četvrtak osječkoj publici na Panonskom festivalu knjige.
Knjiga autora Tomislava Dasovića i Mladena Miletića obogaćena je desecima fotografija iz arhive obitelji Kranjčar, Večernjeg lista i Pixsella, a donosi priču o legendarnom umjetniku s nogometnom loptom i vrhunskom treneru, ali i o Cici kao čovjeku.
- Počeli smo dogovarati knjigu nekoliko mjeseci nakon Cicina odlaska i bilo nam je važno ispričati priču ne samo o igraču, treneru, izborniku, nego o Cici kao fenomenu. Knjiga je, stoga, lišena nepotrebne statistike, a autorima je o Cici govorilo 60-ak sugovornika, što je fascinantan broj. Doista je to topla, dojmljiva, inspirativna priča o Cici kao nogometašu, ali i velikom gospodinu, purgeru i domoljubu - istaknuo je Žarko Ivković, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista i urednik knjige.
Niko Kranjčar prisjetio se djetinjstva.
- Odrastati uz tatu bilo mi je najljepše na svijetu. Imao sam privilegiju da me svugdje vodio sa sobom, na utakmice ili druženja s prijateljima, gdje god sam htio, išao sam s njim, upijajući njegove manire i način ophođenja, što mi je i danas vrijedna ostavština. Isto tako, od ranog sam djetinjstva bio svjestan da ga dijelim s jakom puno ljudi koji žele njegovo vrijeme – rekao je emotivno Niko.
Tomislav Dasović pokušao je objasniti tajnu Cicine popularnosti.
- Ta njegova toplina i socijalna komponenta bile su važne jednako kao i njegovo zaista ogromno nogometno znanje. Iako je bio legenda Dinama, Cico je jednako uvažavan i u Splitu, isto kao i Niko, što je rijetka pojava u hrvatskom nogometu. Bio je čovjek koji je uvijek spajao i ne mogu se sjetiti nikoga, osim danas Zlatka Dalića, koji je tako dobro prihvaćan kamo god došao – kazao je autor Dasović.
Iako ga je Dinamo dva-tri puta i izigrao, Zlatko Kranjčar uvijek mu se vraćao. Na upit što je Cici značio taj klub, Niko će odgovoriti: "Sve...".
- Ne postoji druga riječ. Od prvog dana, otkako je otišao na trening, njemu je to bio obiteljski dom, značio mu je stvaranje sebe kao čovjeka, stvarno mu je bio sve. Uvijek je znao razdvojiti svoju ljubav prema Dinamu i djela i ljude koji su na neki način negativno utjecali – rekao je Niko.
Osječku promociju knjige iz prvih su redova pratili su i bivši igrači Marko Babić te Stjepan Tomas, aktualni trener NK Osijeka, a koje je Cico vodio u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji...
