“Pregazili smo Rajnu, zašto ne i Seinu? Vaš put na F4 za nas nema cijenu”, bila je poruka na transparentu Zagrebovih navijača iz Tuzle u krcatoj Areni koja je vidjela još jedan rukometni spektakl, ovaj put s nesretnim epilogom. Final Four će pričekati još barem godinu dana, a svakako se nakon ovakve sezone ne čini tako dalek kao prije dvije-tri.
Malo je dvorana u Europi u kojima je publika u stanju napraviti takav pritisak, Zagreb je vrući teren, najneugodniji u Ligi prvaka sjeverno od Skoplja. Tamo je ipak nenadmašno. Nikola Karabatić bio je impresioniran.
– Meni je uvijek čast igrati u Areni Zagreb. U rukometu se rijetko vidi tako pune dvorane. Lijepo je igrati pred 15.000 ljudi. Naravno da su protiv nas i da bodre PPD Zagreb, ali meni je lijepo. Volio bih imati takvu arenu svaki vikend. Publika tu radi veliki pritisak. Ako hoćeš odigrati dobro u Zagrebu, moraš dokazati da imaš muda. Mi smo to i dokazali... – rekao je Karabatić i dodao:
– Igrali smo zaista dobro, još bolje nego prije dva mjeseca kad smo gostovali u skupini LP-a. Znali smo da će zagrebaši ići agresivno, ali s par kontri smo napravili razliku i Zagrebu se teško bilo vratiti. Ali uspio je, no ključno je bilo što se tada nismo uplašili, nije nas ulovila panika, već smo se i drugi put odvojili i to je bilo ključno. Bila nam je to jedna od najboljih utakmica sezone.
I donijela je PSG-u prvi Final Four u povijesti...
– Nije gotovo. Osam golova je puno, ali to je rukomet. Zagreb igra dobro u gostima, dokazao je to u Löwenu. Unatoč +8 nama uopće nije bilo lako.
Čini se da je ipak gotovo. Tu više ni Vujović ne može izvesti čudo. Noka Serdarušić nakon utakmice je na izlazu kod autobusa pio pivu iz limenke i zadovoljno pušio. Kao da je na Rondu u rodnom Mostaru. Jednostavan čovjek.
Luki Šebetiću nije bilo lako gledati s tribina. Zagrebaši su se junački držali bez klasičnog desnog vanjskog...
– Puno je lakše igrati. Cijelu utakmicu bio sam jako ponosan što sam dio ekipe i što smo sve ovo napravili, da dolazi toliko publike. Žao mi je zbog tih zadnjih deset minuta. Znam ja da značim ekipi, ali sjajno je da su se dečki i bez mene gotovo cijelu utakmicu nosili s takvim velikanima, jednim od glavnih favorita za naslov prvaka Europe. Nadam se da ću se što prije vratiti.
Već u Parizu?
– Evo, kroz idući tjedan učinit ću sve da se pripremim za Pariz pa dalje. Utakmicu je gledao u društvu izbornika Željka Babića koji redovito sa spektakla kidne dvije-tri minute prije kraja. Kamo žuri, pa autobusa za Split ima cijelu noć!