Desetim trijumfom u Roland Garrosu Rafael Nadal postao je prvi tenisač s dvoznamenkastim brojem naslova na jednom Grand Slam turniru. O tom Španjolčevu pothvatu, kao i načinu na koji ga je ostvario, diljem svijeta pišu se hvalospjevi.
Jedan od onih koji Rafi skida kapu je i naš iskusni teniski vuk Nikola Pilić, velik i kao igrač i kao trener. Pa smo s njim malo porazgovarali o Nadalu, Roland Garrosu, o specifičnosti zemljane podloge...
Inspiracija i samopouzdanje
– Nadal nedvojbeno ulazi u povijest kao najbolji igrač zemljanih terena svih vremena. Deset puta osvojio je Roland Garros, po deset puta Monte Carlo i Barcelonu, sedam puta Rim, pet puta Madrid... To će bilo tko jako teško nadmašiti, zapravo je to nemoguće. Cijeli ovogodišnji Roland Garros odigrao je na fantastičnoj razini, a finale s Wawrinkom je posebna priča. Rafa je odigrao s inspiracijom, pun samopouzdanja. Takav će se igrač teško još jednom roditi. Nekima možda ide na živce to njegovo praznovjerje i cijeli taj ritual dodirivanja prije poena, ali bez obzira na to Nadal je dokazao da je igrač kojega je teško pobijediti. Posebno u njegovu domu u Roland Garrosu. To bi od današnjih igrača mogao samo Novak Đoković u najboljoj formi – kazao je Pilić (77) dodavši:
– Wawrinka je jako dobar igrač, ali u srazu s Nadalom nije imao nikakve šanse. Nisam neki veliki Nadalov simpatizer, ali moram mu odati komplimente, zaslužio je.
A zbog čega vam Nadal nije simpatičan?
– Ma, ne, nemam ništa protiv Nadala, divim mu se kao svi i drugi. On je inače kao sportaš vrlo korektan, respektira svakog suparnika. Sve u redu, ali moj igrač je Đoković. Od kojega očekujem da se nakon kratke krize ponovno vrati na vrh.
Zemlja? I sami ste počeli na toj podlozi, ali igrali ste i na drugima. Je li zemlja najteža podloga?
– Svakako je najteža. Da biste bili uspješni na toj podlozi, morate najviše znati. Pogledajte samo koliko dugo traju mečevi na zemlji, primjerice koliko je trajao dvoboj između Wawrinke i Murraya (četiri sata i 34 minute – op. a.). Jedan ozbiljan meč na zemlji nikad nije ispod tri sata. Na zemlji morate znati odigrati kratke lopte, lobati top-spinom, proklizavati tri do četiri metra – ističe Nikola koji je u svojoj akademiji u Münchenu imao sve vrste podloge.
Mnogi tenisači i tenisačice koji su ponikli na zemlji poslije izjavljuju da su im omiljene podloge beton i(li) trava. Takav je, primjerice, slučaj s novom pobjednicom R. Garrosa Jelenom Ostapenko.
Finale u utorak, pun stadion
– I to nije slučajno. Upravo zato što je na zemlji mnogo teže igrati, mnogi bježe na druge podloge. A što se tiče te male Letonke, doista me oduševila. Iz kojih je ona sve pozicija postizala vinere...
Pilić i sam ima ugodna sjećanja s Garrosa, 1973. je ondje igrao finale i izgubio od Rumunja Nastasea.
– Bio sam na neki način kažnjen jer je tri i pol dana padala kiša pa smo igrali na blatnjavom terenu. Nastase je živio u Parizu pa je s mojim partnerom iz igre parova Pierreom Barthesom, s kojim sam 1970. osvojio US Open, trenirao na nekim drugim terenima. Nastase je bio dominantan, ali da je teren bio suh, imao bih veće izglede. U Münchenu 1970. pobijedio sam ga u pet setova. Bio sam u dobroj formi te godine u Parizu, na putu do finala pobijedio sam Adriana Panattu i još neke dobre igrače.
Bili ste jedan od najstarijih finalista na turniru?
– Da, imao sam 34 godine. Nekako sam u Parizu igrao dobro svake treće godine. Te je godine, zbog kiše, finale odigran u utorak, u četiri poslije podne, sjećam se stadion je bio pun. Nastase je imao fantastičan rad nogu, uostalom bio je sedam godina mlađi.
Ali imali ste vi uspjeha i na drugim podlogama?
– Pravi igrač igrat će dobro na svakoj podlozi. Ja sam počeo na zemlji, a najbolje mi je išlo na travi, slično kao i Goranu Ivaniševiću. U Wimbledonu 1967. izgubio sam u polufinalu od Johna Newcombea, tijesno, a sve je moglo biti i drugačije da sam kao i on imao dan odmora prije tog meča.
Kako ocjenjujete nastupe naših tenisača i tenisačica?
– Marin u dvoboju s Wawrinkom nije imao šansi, jer Švicarac još uvijek igra jako dobro. No, i četvrtfinale je uspjeh. Mladi Ćorić još mora učiti, u sljedeće tri do četiri godine mora poboljšati igru pa će postizati i bolje rezultate. S Petrom Martić sreo sam se i gledao je prije nekoliko godina u Parizu i činilo mi se tada da će bez većih problema doći u društvo 20 najboljih tenisačica svijeta. Ali ozljede su učinile svoje. Ove godine opet je bila dobra, svaka čast, i prava je šteta da je izgubila od Svitoline, a imala je 5:2 u trećem setu. Da je dobila taj meč, to bi je jako podiglo, ali ima vremena, još je mlada...
Đoković se više nikad neće vratiti na vrh. Tu je nova ekipa Zverev, Shapovalov etc. Nadal je teniski vanzemaljac ,koji se vratio na vrh 4 puta. Tenis bez Rafe bio bi čista dosada.