Kapetan Grčke, večerašnjeg hrvatskog suparnika, u posljednjem je desetljeću najstandardniji grčki reprezentativac. Zapravo čini nam se da je Nikolaos Zisis (32) i svojevrsni rekorder među aktivnim košarkašima.
- Ovo mi je 12. ljeto u reprezentaciji u nizu. U ovo vrlo profesionalizirano vrijeme postoje igrači koji osjećaju manje želje prema branjenju boja vlastite zemlje, no za mene je to uvijek bila velika čast. Naši izbornici me stalno zovu, a ja se stalno odazivam.
Giannakis je naš idol
Već drugu godinu Nikos je kapetan najbolje grčke vrste, a i najtrofejniji je grčki košarkaš svojeg naraštaja. Pored tri kadetske medalje, Zisis ima i tri seniorska odličja - europsko zlato i broncu, te svjetsko srebro.
- Imali smo vrlo nesebičan tim sa sjajnim igračima koji je rastao iz godine u godinu i za koji je bilo vrlo važan način na koji smo 2005. u polufinalu Eurobasketa dobili Francusku.
A šut za pobjedničku tricu Diamantidisa servirao je upravo Zisis.
- Ta nas je pobjeda "učinila muškarcima". Jer tada smo još bili mladi, bez etabiliranih igrača. Srećom, imali smo trenera koji je imao ogroman utjecaj na to da svi razumiju što to znači igrati za reprezentaciju.
A taj trener bio je Panagiotis Giannakis, jedina osoba u povijesti koji je europski prvak postao i kao strateg i kao igrač.
- Kao vrlo važan igrač one momčadi koja je 1987. bila prvak, a dvije godine kasnije u Zagrebu i doprvak Europe, on je bio naš idol.
Giannakis je tada izmislio petorku s tri razigravača istovremeno na parketu.
- Da, bila je to tada neka svojevrsna revolucija jer smo sa tri braniča kontrolirali tempo utakmice, kreirali puno i činili manje pogrešaka. Svi su htjeli tako igrati, to je bilo u modi. Sjajno je to izgledalo sa razigravačem od dva metra kao što je bio Papaloukas ili sa Diamantidisom.
U svojoj je klupskoj karijeri Zisis igrao i s nekolicinom Hrvata.
- Moj posljednji hrvatski suigrač bio je Luka Žorić s kojim sam se u Feneru sjajno slagao. U Bilbau mi je pak suigrač bio Fran Pilepić, sjajan šuter. Zapravo, nisam igrao s puno Hrvata, ali sam puno puta igrao protiv njih.
Koju utakmicu protiv Hrvatske posebno pamti?
- Onu od prije dvije godine kada sam pogodio tricu za produžetak, ali i potom dva vrlo važna polaganja. Bili su to dobri prodori, ali lopta nije htjela ući u koš.
Zamolili smo ga da nam o Hrvatskoj koja ga čeka u nedjelju priča bez kurtoazije.
- Nisam samo ljubazan kada kažem da je Hrvatska odlična momčad jer vi doista imate sastav s puno talenta. Imate dva velika igrača poput Bogdanovića i Tomića, ali i igrače novog naraštaja poput Šarića i Hezonje. Tu je još sjajni šuter Rudež, tu je iskustvo Ukića i Žorića, a tu će biti i najmanje 10.000 ljudi na tribinama.
Može li publika doista pogurnuti domaćina?
- Kako da ne. Ne mogu reći da li je to za pet, 10 ili 15 koševa, no to može biti veliki poticaj. Za iskusnu momčad poput Hrvatske veliki je plus igrati kod kuće.
Želim u Draženov muzej
Je li Hrvatska doista u krugu kandidata za medalju?
- Po meni su Francuska i Srbija najveći favoriti, potom Španjolska, a onda slijedi niz reprezentacije koji imaju dovoljno talenta i osobnosti da im jedna velika pobjeda može donijeti takvo samopuzdanje da mogu otići do kraja. U toj skupini smo mi, Hrvatska, Turska, Italija, možda i Litva i Njemačka.
Nikos pamti neke velike hrvatske igrače iz prošlosti. Štoviše, bili su mu dječački uzori.
- Želim otići u Draženov muzej jer on mi je bio jedan od uzora. Kada je nastradao imao sam 10 godina i kao da je jučer bilo sjećam se trenutka kada se pojavila taj vijest na grčkoj televiziji. Kao klinac pratio sam i Kukoča, Rađu, Vrankovića.
Neki respektabilni hrvatski treneri drže da je ovakva Grčka najjača momčad u skupini.
- Utakmica s Hrvatskom bit će važna, no ja ne mislim da će prvo ili drugo mjesto promijeniti puno konačni ishod jer ono najvažnije počinje tek u Francuskoj. Tu lekciju naučili smo lani na Svjetskom prvenstvu. Kontrolirali smo skupinu, dobili smo Argentinu i Hrvatsku, i sa skorom 5-0 otišli u osminu finala gdje smo izgubili od Srbije koja je u nokaut fazu prošla sa tri poraza.
Vratili su mu Srbi tako za ono što je on učinio kao junior njihovim juniorima, davne 2000. godine.
- Sjećam se Eurobasketa u Zadru. Igrao sam zajedno sa Spanoulisom i Taputosom i jedva smo prošli skupinu kao četvrti. Svi su mislili ništa od nas, posebice jer smo išli na nepobijeđenu Srbiju, a mi smo uz pomoć hrvatskih navijača tu Srbiju pobijedili sa 81:80 i potom osvojili broncu.
Deset puta dosad namjerile su se Hrvatska i Grčka jedne na drugu na velikim košarkaškim natjecanjima. Ukupni skor je izjednačen (5:5), no tome je tako ponajviše zahvaljujući dominaciji Hrvata u prvoj polovici 90-tih.
Između 1993. i 1995. Hrvatska je Grčku pobijedila četiri puta, čak tri puta u utakmicama za broncu, uz prosječnu koš razliku od 22 koša. Najviše je bilo u utakmici za europsku broncu 1993. u Njemačkoj kada je utakmica završila sa 40 razlike (99:59), a najmanje opet u utakmici za treće mjesto (73:68), dvije godine kasnije u Grčkoj. Na Svjetskom prvenstvu u Kanadi, održanom 1994., Kukoč, Rađa, Vranković i društvo oba puta su s lakoćom slavili. U skupini su pobijedili sa 81:55, a u borbi za svjetsku broncu 78:60.
To je tada bio dobar trend, kao što nije dobar trend ono što se događalo u posljednjih 12 godina. Naime, u posljednjih šest međusobnih susreta Grci su slavili čak pet puta, a jedini poraz doživjeli su na prošlom Eurobasketu i to nakon produžetka. Hrvati su tada imali vjetar u leđa u obliku nekoliko tisuća svojih navijača.
Nakon svega što drugo zaključiti nego da su dani kada su nas Grci gledali s divljenjem davna prošlost i da su pronašli formulu kako se pobjeđuju Hrvati. Mogu li u tome uspjeti i pred hrvatskom publikom?
>> Startali smo pobjedom! Hrvatska u punoj Areni svladala Sloveniju
>> Makedonski navijači se potukli u zagrebačkoj Areni
Protiv grka cemo morat imat vise raspoloznih igrace za igru. Po meni tezi porotivnik od slovenaca. Pobjedom bi otvorili ogroman put za dalje . Sretno decki...