Dok je za većinu normalnih ljudi proljeće simbol buđenja, aktivnosti, poletnosti i elana, za Dinamo je to godišnje doba vrijeme kada počinje teški zimski san, mrtvilo, kada se ništa ne događa, a Uprava nema pojma što napraviti da to pokrene. I tako već skoro pa desetljeće, obrazac je uvijek isti. Dinamo i HNS odigraju furioznu jesen, stvore bodovni razmak koji im garantira opuštenost, zimski odmor se provede u kadrovskim "roštanjima", a onda se proljeće odigra "tek tako", pod izlikom da se ljetni prijelazni rok želi iskoristiti za snaženje momčadi pred europske izazove.
Kako ti europski izazovi završe, nije potrebno podsjećati, dovoljno je reći da više nikoga ne zanimaju, pa dobar dio zagrebačke publike čak radije potegne do Kantride gledati Rijeku nego što dolazi gledati splačine koje na europskom meniju servira Dinamo.
Dinamo ima tri problema s kojima ulazi u svako proljeće, pa tako i ovo. Prvi je trenutačni i ponavlja se skoro pa svake zimske stanke, a to je odlazak najboljih eksponata iz svlačionice. Dobro je poznato da je Zdravka Mamića lakše "izuti iz cipela" nego amsterdamsku prostitutku iz negližea, ali taj modus operandi nije dobar za izgradnju kluba. Zimski prijelazni rok i pauza je u našem nogometu bitnija od ljetne jer a) duže traje i b) europski izazovi počinju već u srpnju i nema teorije da se ljetna momčad uigra na vrijeme za euro utakmice. Dinamo i Zdravko koriste svaki takav prijelazni rok za zgrnuti šaku eura, ali momčad redovito ostavljaju osakaćenu. Razumijem logiku kojom se vode, ali je potpuno kriva. Oni razmišljaju da je naslov osiguran, da je proljeće mirno i da je sad trenutak za transfer da se sve stigne posložiti, ali to je potpuno krivo. Pravi trenuci za transfere su nakon euro kvalifikacija, kad najbolji igrači imaju priliku pokazati se na širokoj europskoj pozornici, ali i kad pojačanja koja bi trebala stići tijekom zime i proljeća već dosegnu razinu da preuzmu uzde od ovih koji odlaze i nastave dalje.
Ovako se stvara dvostruki negativni efekt, momčad za proljeće ostaje obezglavljena i mora tražiti novu igru, a neka moguća zimska pojačanja upadaju u momčad u rasulu, koja se traži i koja ne igra nikako, pa ne mogu uhvatiti pravi natjecateljski ritam. Dok dođe ljeto, klub je već u u panici jer se proljeće odigralo loše, pa se nasumce kupuju sigaliji i guele samo da se pokrpaju rupe bez plana. Igrači kao Kovačić, Jedvaj, Brozović ili Sammir, oni možda nisu najbolji na svijetu, ali su za Dinamove relacije bili nositelji igre i temelji za budućnost. Kada se klub odluči prodati takvog igrača u najdelikatnijem periodu sezone, dogodi se ono što se Dinamu uporno događa, upada u proljetnu letargiju ošamućen sigurnim naslovom, a onda na ljeto nema nove glavne igrače koji bi potegnuli i osigurali barem gledljive europske nastupe.
Drugi problem je što se pojačanja koja se dovode, kako u ljetnom tako i zimskom roku, kupuju potpuno stihijski. Ako nije sigurno da na ljeto ostaju napadači, Soudani, Fernandes, Henriquez ili Pjaca, onda bi mi logika nalagala da se razmišljalo o njihovim alternativama. Ovako, možda netko od njih odigra solidno proljeće i otiđe, a momčad će ostati bez adekvatne zamjene. Ademi je isto potencijal za odlazak, no postoji li u kadru rezerva na zadnjem veznom (Vukojevića ne računam jer ga se priprema za stopera, a najbolji dani su ionako daleko iza)? Da, Mamić najavljuje da nitko ne odlazi iz kluba, ali postoji li zaista netko tko više vjeruje u te prazne priče?
Treći problem je onaj koji Dinamu najviše šteti. Dok se s pojačanjima može pogriješiti ili pogoditi, a odlaske igrača klub često ne može spriječiti taman da i hoće, problem stvaranja igre je stalno prisutan, a to si klub ne smije dozvoliti. Ovo što Dinamo igra ovog proljeća je apsolutno monstruozno, nogomet koji prikazuju u ligi gdje nitko za ništa ne igra je ne samo jedva gledljiv nego je i prilično neefikasan kad se uzme u obzir rang protivnika s kojim igraju. Stalno se ponavlja isto. Umjesto da proljeće koristi za uigravanje formacije i igrača za europsku jesen, Dinamo kroz proljeće ide na auto-pilotu, bez plana i reda, malo igraju stari rutineri, malo od početka počinju igrači kao Cekici, desni bek igra lijevog, zadnji vezni stopera, Soudanija se drži u igri iako je vidno predebeo i nezainteresiran za igru, Dinamo jednostavno odrađuje posao samo zato što se mora.
Nakon toliko godina, čovjek bi pomislio da su naučili lekciju. Ne može se proljeće odigrati samo tako, onda prije ljetnih priprema uzeti spužvicu i prebrisati sve što se dogodilo, krenuti iznova i misliti da će ovog puta uspjeti. Tako to ne ide u nogometu. Ako misle davati šansu mladima, onda može, ali treba se znati točno kojima i na kojim pozicijama. Čorić je do danas u malo utakmica koliko je odigrao igrao više pozicija na terenu od puno starijih kolega u cijeloj karijeri, tako se ne postaje igrač koji može pomoći klubu u Europi. Razumijem da trener nije baš nešto i da nema previše pojma kako dalje, ali moglo bi mu na temelju prošlosti barem biti jasno da igranje simulacije nogometa cijelo proljeće ne vodi prosperitetu.
Dinamo je kroz poštivanje pet zapovijedi mogao ovo proljeće iskoristiti da bi momčad doveo u idealno stanje za buduće europske utakmice, ali ponovno od toganije napravio ništa. Te zapovijedi su:
1. Dovesti kvalitetnog stopera uz Taravela.
2. Riješiti se igrača koji su teret za blagajnu, a ne pridonose (Machado, Sigali...).
3. Odrediti poziciju Ćoriću i dati mu da igra isključivo na njoj.
4. Dogovoriti se sa Soudanijem oko njegovih i klupskih planova za budućnost.
5. Odrediti primarni sustav igre i udarnih 11 te igrati s njima i tako svaku utakmicu neovisno o protivniku.
Izjave tipa "teško je igrati kad se protiv nas svih brane" ili "nije se lako motivirati kad se ishod prvenstva zna" trebale bi biti strogo zabranjene za izgovaranje bilo gdje blizu Maksimira. Mamićima su u svakoj rečenici puna usta kako je Dinamo sjajan, najbolji, dominantan pa bi onda bilo logično da se ne muče sa tričarijama kao "Istrin autobus pred golom" ili "Zadrova gruba igra". No, po dobrom starom običaju, Dinamo koristi proljeće da bi odspavao zimski san, pričao alibije i čekao jesensko čudo koje se neće dogoditi. Po deseti put Mamić samo kupuje vrijeme da bi "progurao" novi eksponat u izlog i ispunio svoju misiju zarade. To što se u međuvremenu događa s momčadi je sporedno, ali to je sudbina "atomskog" Dinama pod Zdravkom.
>>Zoran: Zdravko i ja se potukli? Ništa od toga, pa bili smo skupa na fešti
....nisam uspio sve procitati jer me u medjuvremenu uhvatio proljev... Idem se posrati. Na ovaj tekst!