Ivan sigurno spada u kategoriju rijetkih sportaša. Rijetkih koji promišljaju drukčije i s kojima biste mogli započeti gotovo bilo koju nenogometnu temu. I razgovor bi bio itekako konstruktivan. Ivan Santini (25), napadač Kortrijka, tek je u Belgiji došao na svoje, a svoju životnu priču ispričao je za Večernjakov sportski tjednik Max!
U malenom gradiću od oko 70 tisuća stanovnika pronašao je, kako sam kaže, svoj mir. Dečko koji je svoj nogometni put počeo u Zadru, preko Austrije i Njemačke prošao je put preko trnja do zvijezda. Ove sezone u vrhu je belgijskih strijelaca s 13 pogodaka u prvenstvu i jednim u kupu.
– Preko trnja do zvijezda i natrag, nekoliko puta – počet će Santini.
– Stalno sam morao pokazivati da sam dovoljno dobar. Nažalost, nikada nisam imao nekoga tko bi me pogurao. U pravilu bih dobio priliku tek kad su se svi izredali prije mene. Ali to je valjda moj put koji moram proći.
O teškim životnim okolnostima s kojima se susreo priča s nevjerojatnom zrelošću.
– Rano sam otišao od kuće. Već sa 16 godina. Nije bilo lako bez roditelja kada sam otišao u Salzburg. Kada imate roditelje uza sebe, i pogreške koje napravite drukčije se proživljavaju i procjenjuju. I onda, kada sam sa 18 godina krenuo u ozbiljan seniorski nogomet, preminuo mi je otac. To me strašno pogodilo. Večer prije smrti pričali smo na skype, a sutra su mi javili da ga više nema – sa sjetom se prisjetio Ivan jednog od najtraumatičnijih trenutaka u životu.
Iz osobnog, identičnog iskustva, znam kako se ovaj dečko osjećao. Posebnu energiju osjetite kada se nađete u razgovoru sa sportašem tako formirane osobnosti. Baš takav profil sportaša zaslužuje naslovnice jer ima kvalitete da bude uzor generacijama.
Mir pronašao u vjeri
– Nakon Salzburga i Ingolstadta te operacije morao sam opet krenuti iz početka. Ali i stalno me pratilo nekakvo podcjenjivanje. Nevjerojatno je kako su ljudi skloni nekoga podcijeniti. Pa mi podcjenjujemo Modrića, Messija, Ronalda... – kaže Santini.
Nasmijao se kada smo dometnuli da je to disciplina u kojoj su Hrvati svjetski prvaci.
– Takve okolnosti vas očvrsnu. Shvatite kako je sve u životu relativno. Sada mi je najvažnije da imam mir koji sam pronašao u vjeri. Svaki dan se molim Bogu za mir, redovito odlazim u crkvu. Toliko toga mi se u životu dogodilo da bih poludio da nemam taj mir i čvrst oslonac. Ne opterećujem se bogatim ugovorima ni projekcijama hoću li ili neću igrati u velikom klubu ili reprezentaciji. Ne brinem se, jer Bog za mene ima planove. Jer kada nemam svoj mir, onda ne mogu biti pravi niti na terenu.
A na terenu ove sezone Santini briljira. Ukupno je zabio 14 pogodaka i na vrhu je ljestvice najboljih strijelaca. Koji je cilj do kraja prvenstva?
– Ne razmišljam koliko ću pogodaka zabiti. Lani sam zabio 16 pogodaka uz deset asistencija, a nadao sam se da ću dosegnuti brojku od 20 golova. Važno mi je da igram. Posebno nakon iskustva u Freiburgu gdje sam priliku dobivao na kapaljku. Ulazio bih po desetak – petnaestak minuta. Ponudili su mi i novi ugovor, ali mi nisu jamčili da ću igrati. Dok su me u Kortrijku zvali i obećali da ću biti glavni igrač. Hvala Bogu, pogodio sam. Iako, teško mi je bilo doći iz Njemačke u prosječan belgijski klub.
Nekoliko Hrvata svojedobno je u Belgiji uživalo status najboljih strijelaca: Weber (31 pogodak), Strupar (22), Stanić (20), Špehar (26) i Perišić (26). Do kraja belgijskog prvenstva još je 11 kola, Santini je prošlo propustio zbog žutih kartona. Može li u deset utakmica dosegnuti te brojke?
Nema pravila
– Ma teško mi je o tome pričati. Morate uzeti u obzir da su oni igrali u boljim klubovima. Nije ni sada realno očekivati da budem najbolji strijelac lige. Jer, u lošijim momčadima u sezoni bude 7-8 utakmica u kojima uopće ne uđete u šansu za postizanje pogodaka. To je ta razlika – ističe Ivan.
Naravno, nastavi li zabijati, teško da će ga Kortrijk moći zadržati.
– Svjestan sam da sam došao na razinu kada bih se možda trebao okušati na višoj razini. No, i lani se pričalo o tome da bih mogao otići, pa isto tako i u zadnjem prijelaznom roku. Svjestan sam da tu nema pravila. Zato sada želim uživati jer znam da ću se ovog perioda karijere sjećati kao posebno lijepoga.
U Belgiji se najčešće druži sa Stipom Bačelićem-Grgićem, Ivanom Lekom, Hrvojem Čalom kao i sa suigračima Nebojšom Pavlovićem i Adamom Marušićem.
– Često organiziramo druženja, posebno kada su utakmice Lige prvaka. Naručimo pizze i uživamo u našoj domaćoj zafrkanciji.
Ove zime Ivan se oženio, supruga Ivana veliki mu je oslonac.
– Naravno. sada uživam, posebno na mojoj domaćoj spizi. Lijepo nam je tu u Kortrijku. Ljudi su nevjerojatno srdačni i spremni pomoći. A i država je uređena tako da ljudi nemaju nikakve komplekse. U klubu nema pritiska čak ni kad nam loše ide – kaže Ivan.
Osim supruge, dvije godine stariji brat Krševan (27), Ivanu je također veliki oslonac.
Usponi i padovi
– Svaki da se čujemo. Još smo se više zbližili nakon što nam je otac preminuo. Sve uspone i padove proživjeli smo zajedno. Sada trenutačno brani u Ukrajini. Teško mu je u Lugansku jer je sada drugi vratar i nije standardan. A ratna situacija u državi dodatno je poremetila planove. Već nekoliko mjeseci nisu primili plaću. Morat ću mu pronaći klub sada na ljeto. Nemamo nikoga, samo jedan drugoga, on je meni menadžer, a ja njemu – zaključio je Ivan.
A Krševan Santini jedini je stranac vratar u ukrajinskoj ligi. Njegov klub Zorya iz Luganska trenutačno je četvrtoplasirani klub u prvenstvu. U državi koju zadnjih mjeseci potresa teška politička kriza i ratna zbivanja, nogomet je, sasvim razumljivo, u drugom planu.
– Početkom srpnja prošle godine morali smo se preseliti iz Luganska u Zaporožje zbog ratnih zbivanja u našem gradu. Sada ondje ne može nitko ući niti izaći bez posebnih dozvola. Mi smo sada u nekih 500-600 kilometara udaljenom Zaporožju. Ovdje treniramo i igramo domaće utakmice – javio nam se stariji Santini iz Ukrajine.
A o trenutačnom stanju u Ukrajini Santini slikovito kaže:
– Promjenjivo je oblačna. Sve je manje ljudi na tribinama i, naravno, osjećaju se strah i frustracija. Ljudi su depresivni zbog takve situacije. Većina momčadi, osim ovih vodećih, u velikim je financijskim problemima. Neizvjesna je i sudbina našeg kluba na ljeto. Nismo primili već šest plaća. Ovakvo stanje teško je održivo.
Dakle, posve je izvjesno da će Krševan na kraju sezone otići iz Ukrajine.
Jedan drugome traže klub
– Postoje određeni kontakti. U Ukrajini sam jedini vratar stranac. Nisam u najboljem statusu jer u Zorji prednost ima vratar koji je na posudbi iz Šahtara. Budući da ga Šahtar plaća, a ne Zorja, razumljivo je da mora braniti. Još je nekoliko Šahtarovih igrača u takvom statusu. Zorja nema nikakve troškove, a oni se igrački razvijaju, što je Šahtarov glavni interes u cijeloj priči.
Brat Ivan kaže da će vam na ljeto pronaći klub.
– Ja njemu tražim klub, on meni – uza smijeh kaže Krševan.
– Stalno jedan drugoga preporučujemo s kim god da razgovaramo. Snažno smo povezani, svaki dan se čujemo. Postoje neki kontakti. Menadžeri s kojima razgovaramo razumiju moju situaciju, da ne branim standardno zbog više sile. No, referenca mi je sve ono što sam do sada napravio. Činjenica da egzistiram kao jedini stranac vratar u Ukrajini valjda dovoljno govori. Ali znam i te menadžerske priče, kad ne braniš tko će te prodati, ako pak braniš, onda si preskup. No, ne bojim se jer Bog je meni već odredio moj put – Krševan promišlja slično kao i Ivan.
Braća Santini u svakodnevnom su kontaktu, a Krševanu je odnedavno ozračje promijenila još jedna činjenica.
– Da, došla mi je djevojka. To mi je bitno olakšalo život u Ukrajini – uza smiješak je istaknuo Krševan za Večernjakov tjednik Max!
>> Santini zabio četiri gola za Kortrijk, a potom doznao da mu je umro stric
e moj Kovaču kako ovog dečka nisi pozvao u reprezentaciju?! ovi u lovci mu mogu kopačke nositi