Nakon što su dvaput zaredom igrali u četvrtfinalu Lige prvaka, rukometaši PPD Zagreba oprostili su se ove sezone od elitnog europskog natjecanja već u osmini finala. Sad će mnogi postavljati pitanje je li to uspjeh ili neuspjeh? Ni jedno ni drugo. To je realnost.
S tako malim budžetom, bez svjetske klase, Zagreb neće moći nikad dalje od osmine finala, a ako im se posreći na ždrijebu, vrhunac će im biti četvrtfinale. Završni turnir? To mogu samo sanjati...
Nekad se Kup prvaka igrao tako da je svaka zemlja davala samo po jednog sudionika. Jasno je da to hrvatskom prvaku početkom devedesetih odgovaralo pa je Zagreb na putu do prvog naslova pobjeđivao momčadi iz Češke, Rusije i Danske, da bi tek u finalu naišao na Španjolce. Drugi su put zagrebaši na putu do finala pobjeđivali prvaka Slovenije, Izraela, Portugala i Francuske i tek u finalu naišli na Nijemce.
Danas, da bi se došlo do završnog turnira, moraš po dvaput pobijediti Nijemce, Španjolce ili Francuze. To što su zagrebaši bili dvaput pobjednici Kupa prvaka i igrali u još četiri finala, zadnji put 1999. godine, ne znači da nisu bili igrački dobri. Štoviše, igrački su u to vrijeme bili silno jaki. Svi najbolji igrači Hrvatske tada su igrali u Zagrebu, a u Europi nije bilo toliko ulaganja.
Danas u Zagrebu ne igraju najbolji hrvatski igrači, a u međuvremenu se u rukomet počelo puno ulagati, i to ne samo u Njemačkoj, Španjolskoj ili Francuskoj, već postoje jaki mecene u Poljskoj (Kielce), Mađarskoj (Veszprem, Szeged), Makedoniji (Vardar), pa čak i u Bjelorusiji (Meškov).
Pogledajte samo budžete momčadi koje su već izborile četvrtfinale. PSG 15 milijuna eura, Veszprem 12, Kiel osam, Vardar osam, Barcelona deset milijuna eura. I što tu može PPD Zagreb sa sićušnih 2,5 milijuna eura. I taj je iznos nategnut, možda je budžet još i manji.
Klubovi s malim budžetom ne mogu ni blizu Kölna gdje se završni turnir Lige prvaka igra od 2010. godine. U sedam dosadašnjih završnih turnira igrali su uglavnom španjolski (osam puta) i njemački klubovi (11 puta). U zadnje vrijeme pojavili su se Kielce (triput) i Veszprem (triput). PSG ima jedan nastup. Izvan ovih zemalja samo su se još dva kluba “drznula” ući u to društvo. Ruski Čehovski medvjedi 2010. i danski Kopenhagen dvije godine potom. Oba kluba bila su na kraju četvrta.
Što Zagreb može napraviti sljedeće sezone da dođe na Final Four? Bojimo se ništa. Može vratiti Obranovića, dovesti nekog talentiranog igrača poput Lučina, pridodati prvoj momčadi neke svoje dobre klince. Može li kupiti nekog dobrog igrača? Teško. Svjetske klase već godinama zaobilaze Zagreb.
Posljednji, kada je riječ o strancu, bio je ruski vratar Andrej Lavrov, i to prije 17 godina. Kada bi se pitalo čelnike kluba, oni bi najradije vratili neke svoje igrače. Doista, kada bi se vratili Štrlek, Ivić, Gojun, Duvnjak, Kopljar... E, tada bi PPD Zagreb mogao pucati na vrh. No neće se nitko vratiti i igrati za bombone. Dobro je nedavno rekao Veselin Vujović, izbornik Slovenije i bivši trener PPD Zagreba.
– Znate koliko mi treba da napravim momčad koja će biti prvak Europe? Malo. Treba mi budžet košarkaškog kluba Crvena zvezda. S tim novcem oni neće na Final Four košarkaške Eurolige, a ja bih osvojio rukometnu Ligu prvaka.
Tko zna. Možda se u Hrvatskoj pojavi rukometni Emil Tedeschi, uloži nekoliko milijuna eura pa Zagreb i zaigra u Kölnu...
