Australski Hrvati bit će na velikim mukama 22. lipnja ove godine.
Daleko od njihova doma, u Stuttgartu, jednoj od nekoliko hrvatskih
gastarbajterskih "prijestolnica" u Njemačkoj, na Svjetskom nogometnom
prvenstvu, odmjerit će snage reprezentacija Hrvatske, za koju igraju
trojica australskih Hrvata Josip Šimunić, Joey Didulica i Antonio
Šerić s reprezentacijom Australije čije boje brane sinovi
doseljenih Hrvata Marko Viduka, Jason Čulina, Josip Skoko, Tony
Popović, Željko Kalac, Ante Čović, Ljubo Miličević i Marco Brescano.
Svađa srca i uma
Tog dana u svađi, i to velikoj, kako kaže jedan iseljenik, bit će
njihovo srce i razum. Srce, koje je oduvijek kucalo za Hrvatsku, tjerat
će ih da navijaju za domovinu iz koje su došli, a razum im nalaže da
njihove navijačke emocije budu na strani nove domovine koja im je
pružila ruku kad im je bilo najteže i u kojoj su ostvarili svoje snove.
Je li jače srce ili razum, provjeravat će sigurno i Australci koje je
nakon 34 godine posta od svjetskih nogometnih prvenstava, nakon
plasmana u Njemačku zahvatila prava južnjačka nogometna euforija. Kako
Hrvati u Australiji doživljavaju susret dviju reprezentacija koje
jednako vole, bit će prava poslastica za tamošnje novinare koji će za
vrijeme utakmice u Stuttgartu u najveća klupska okupljališta
australskih Hrvata poslati svoje izvjestitelje da se odande uživo jave.
Ni sada, pola godine prije utakmice, nije teško zamisliti sliku i
euforiju iz tih hrvatskih klubova. Australci odjeveni u kockaste
hrvatske dresove iz dna duše navijaju za Hrvatsku. Ponekom od starijih
članova zajednice u jednom trenutku zanosa možda se omakne
"ruši ga" ili se začuju zvižduci nekoj od dobrih akcija Marka Viduke i
njegovih suigrača. Kakav će urnebes biti ako Dado Pršo zabije gol, ili
ako kojim slučajem Tomislav Butina primi gol.
Teško je protiv svoga srca, koliko god razum nalagao nešto
drugo kaže nam jedan hrvatski iseljenik. Nešto slično
doživjeli smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kad su igrali
Australija i Uragvaj. Brojni Latinoamerikanci navijali su za Uragvaj i
na stadion došli u dresovima i sa zastavama te reprezentacije. Mnogi od
nas, poneseni emocijama, to su doživjeli kao neukus, ali i nama će se
takvo što dogoditi.
Podrška generalu
Tako je nogomet stavio australske Hrvate u nezavidan položaj, jer
igraju dvije njihove reprezentacije i oni se moraju odlučiti za koga će
navijati. Ti momci, koji s ponosom nose australski dres i koji su u
reprezentaciju unijeli onaj duh zajedništva koji krasi dobre vrste, do
jučer su bili njihovi, ponosili su se njima, oni su na neki način
simbol njihova uspjeha u Australiji, a sada, kad igraju protiv
Hrvatske, koju jednako vole kao i Australiju, razlog su navijačkih
podjela. Sasvim je normalno da roditelji, prijatelji i znanci Viduke,
Skoke, Kalca, Čovića i drugih, navijaju za njih i reprezentaciju države
u kojoj žive.
Tijekom kvalifikacija navijali smo da se Hrvatska i Australija
plasiraju na Svjetsko prvenstvo, prije izvlačenja skupina da ne budu u
istoj grupi, a sada...? I mlađi, koji su rođeni ovdje, u nedoumici su,
a oni koji se odluče za Hrvatsku objašnjavaju da vatreni imaju
veće šanse za daljnji plasman.
No ako nogomet razdvaja australske Hrvate, onda ih sigurno uhićeni
general Ante Gotovina spaja. To se može vidjeti na svakom koraku, u
svakom hrvatskom klubu. U Victoriji su Hrvati okupljeni u svome odboru
već odradili prvu akciju potpore generalu Anti Gotovinu. Oni su prije
božićnih i novogodišnjih blagdana pripremili čestitke kojima su Hrvati
iz Australije mogli čestitati generalu blagdane. Oko 20 tisuća
čestitaka uputili su generalu u Haag, a sav prihod od prodanih
čestitaka poslat će kao pomoć za obranu generala Gotovine.
Na taj način simbolično mu izražavamo svoju
zahvalnost što je oslobodio hrvatsku domovinu ističu australski
Hrvati.
Ruka na srcu za australsku himnu
Zanimljivo je da je Josip Šimunić u australskim medijima doživio velike kritike zbog toga jer se odlučio igrati za hrvatsku, a ne australsku reprezentaciju. Nedavno je i sam izjavio kako su ga tamošnji mediji proglasili izdajicom. No to ga nije pokolebalo, kao ni Joeya Didulicu i Antonija Šerića. Zbog njih će australski nogometni savez ubuduće pažljivije gledati na talente koji dolaze iz hrvatskih klubova kako bi ih zadržali prije nego što dobiju poziv iz domovine svojih očeva. Osmorica Hrvata u australskoj reprezentaciji daju poseban "borbeni štih". Josip Skoko, jedan od igrača koji najdulje nose žuti dres, rekao je kako su Hrvati australske kolege igrače naučili da drže ruku na srcu dok se svira australska himna.
Sumnja na Jozu Grgića
Većina australskih Hrvata starije generacije prati što se događa u Hrvatskoj. Najšokantnije je među australskim Hrvatima odjeknula vijest o uhićenju generala Gotovine. Kad se čulo da je prilikom uhićenja s njim bio australski Hrvat Jozo Grgić, mnogi koji ga ne poznaju posumnjali su u njega. Međutim, ta priča o sumnji brzo je demantirana, jer oni koji ga poznaju kažu za njega da je čestit čovjek i veliki generalov prijatelj. Hrvate u Australiji posebno ljuti što Haaški sud ne sudi Kapetanu Draganu koji se slobodno šeće po Australiji i još provocira.
Hrvatska prva, Australija druga
Mnogi u Australiji kažu da su obje reprezentacije njihove. No kad se povede rasprava o tome koje će utakmice posjetiti na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, sudeći po onome što smo čuli od navijača Croatije iz Melbournea, većina će ih, ako dobiju karte, ići na utakmice hrvatske reprezentacije. Ako je suditi po tome, čini se da će Hrvatska u Australiji među Hrvatima imati više navijača. Hrvatska je naša prva, a Australija druga reprezentacija kažu navijači iz Australije.
