Josip Sesar, izbornik košarkaša, kompletirao je sastav za predstojeće kvalifikacijske utakmice s Francuskom (petak) i Ciprom (ponedjeljak). Nažalost, u njemu nema Zadrova Luke Božića, najboljeg košarkaša ABA lige, koji je otprije imao dogovorenu operaciju umnjaka baš na reprezentativni ponedjeljak, na što je Sesar ovako reagirao:
S Božićem ispalo nespretno
– Možemo pričati je li to ispalo nespretno ili nije, no ako čovjek ima problem i treba operaciju, normalno je da su tražili najpogodniji trenutak. U ponedjeljak navečer dobili smo e-mail da je Luka na antibioticima te da je na poštedi tjedan dana i, što se mene tiče, tu ova priča završava. Mislim da se mi u Hrvatskoj ne smijemo odreći nijednog igrača pa ćemo s njim i dalje biti u kontaktu.
Slično je na tu temu jučer zborio i novi kapetan Mario Hezonja.
– Takve teme stvaraju negativnu energiju. Možda netko ima tešku sezonu, možda su ozlijeđeni. Ljude treba pustiti na miru da se osjećaju slobodno, da im reprezentacija nije nikakav teret. Ako si zdrav, ako si slobodan, otvorena su vrata svima i uvijek će biti, kakva god im bila reakcija. To su najbolji igrači koje imamo, mi tu nemamo prava zatvarati vrata nikome. Ljudi Božji, nama svi igrači trebaju. Mislim da je i Dario Šarić istog mišljenja kao i ja.
Čim se prihvatio dužnosti kapetana reprezentacije, Mario je izašao pred medije što je dosad bila velika rijetkost.
– Činjenica je da je to kod nas velika stvar, a i velika je stvar za moju obitelj, tako da mi je jako drago. Trebalo je biti kapetan i vođa sa 16, 17 i 18 godina. I tada je trebalo biti primjerom suigračima, javnosti, navijačima. To mi je najbitnije.
U kapetanskoj ulozi možda će morati malo obuzdati svoj temperament. Na tu tezu odmah se našalio:
– Da me ne ponese, pošto sam poznat kao “bad boy”. Sada sam i u nekim zrelijim godinama kada moram biti vođa na terenu i izvan terena.
Čini se da je njemu dobro došao ovaj reprezentativni “break”, da predahne od najviših Realovih klupskih ambicija.
– Imali smo dobro ljeto, za što je najzaslužniji trener Sesar jer je doista postavio od početka neke temelje reprezentacije, kako stvari trebaju funkcionirati. Jako mi je drago što smo se svi skupili i da svatko zna svoju rolu. Kada imaš tako lijepo ljeto iza sebe, iako to nije veliki uspjeh, lijepo je u veljači vidjeti te iste ljude ponovno. Da su svi sretni, da žele igrati, da imaju taj žar u očima za igrom u reprezentaciji.
Ratovao sam oko vaterpolista
Budući da je sa svojim Realom tih dana bio u punom pogonu i jurišu na Kup kralja, Mario nije stigao toliko pozorno pratiti utakmice vaterpolske reprezentacije, ali dobro zna kako je njegov rodni grad Dubrovnik dočekao igrače Juga, ali i one koji su u njemu rođeni.
– Svaka čast. Vidio sam naslove, da je u Splitu i Dubrovniku bio sjajan doček. Naravno, imao sam ja svoje ratove u klubu s Fernandezom i Llullom, kada smo u finalu Prvenstva Europe izgubili od Španjolaca. Bila mi je muka. Uz naše nogometaše, vaterpolisti su ponos Hrvatske. Oni su uvijek imali ono čega mi nismo imali dovoljno, a to je zajedništvo. Da je cijela momčad kao jedno. Mi to imamo od prošlog ljeta, ali još ne na njihovoj razini. Ja se nadam da ćemo doći na tu razinu.
