I dok su se španjolski navijači mogli napiti ‘servese’, ako su ju naručivali nakon svakog postignutog pogotka, Dejan Lovren, očito ne šokiran kao svi mi, odlučio je biti odvjetnik na svom Instagramu, do nogu potučenim kolegama u Elcheu.
“Težak poraz, boli sigurno, ali stanite malo i razmislite (ako imate uopće mozga) prije nego što krenete pljuvati kao i inače što znate dragi mediji.”
Potrudio sam se pročitati opservacije kolega, naravno relevantnijih medija u tiskanim kao i onim elektoničkim (napomnjem, ne uzimam tu komentare ispod navedenih recenzija jer to nije stav novinara) i nisam nigdje primjetio da je pogled u tužnu španjolsku noć bio sročen - bez mozga. Naprotiv.
Priznajem, Hrvati su skloni euforiju od tragedije dijeliti najtanjom niti. Sklono je tome obično pučanstvo, navijači, zaljubljenici u nogomet, također i novinari. I vjerujte mi, govorim iz dvadesetpetogodišnjeg iskustva, puno je ljepše i slovima nazdravljati pobjede i epska ostvarenja, kakvom smo svjedočili ruskog ljeta gospodnjeg 2018.
Hrvatska je u Rusiji stigla do povijesnog ostvarenja, prezentirala je disciplinu, srčanost, nogometno umijeće i inteligenciju najviše klase. Sve to pratila je pozamašna doza sreće, pa se na kraju iskovalo - srebro. Nažalost, vrijeme ne možemo zaustaviti, koliko god mi to htjeli, ono nam je donijelo Elche. I prvu utakmicu u Ligi nacija, koja nam iz mnogostrukih razloga nije odgovarala u teminu na početku rujna. No, znali smo da nam na suprotnoj strani stoji Španjolska, uz Franucusku, najbolja nogometna reprezentacija 21 stoljeća. Čekao nas je novi izbornik Luis Enrique, neki igrači koji su napokon izašli iz sjene Inieste, Xavija, Piquea, Torresa... Svih onih matadora koji su Furiju kao nogometnu momčad pretvarali u rezultatski tajfun.
A baš razornih razmjera pogodio je našu ljubljenju nogometnu vrstu na španjolskom Sredozemlju, vrativši nas u život nakon bajke. Bolan je bio tresak u stvarnost i realnost. Svjestan je toga nakon utakmice bio i Zlatko Dalić, kojem nije bilo lako izaći pred medije, priznati krivnju, te poslati poruku da će život nakon Rusije biti pun kušnje i izazova. Bio je svjestan, i kada je promišljao ostati ili otići, da se nogometna čuda ne događaju svakoga ljeta. Bio je svjestan da neki važni igrači odlaze, da neki stare, no taj izazov koji nudi nova utakmica, novi trening i novi novinarski tekst nas tjeranju naprijed.
Ne mogu reći da sam od Dejana Lovrena, prateći njegovu karijeru igrača i javne osobe očekivao puno pameti, ali malo više pristojnosti i poštovanja prema profesiji i ljudima koji ne mogu steći niti pretjeranu slavu, niti zaraditi bogatstvo, iako su učeni ljudi.
Stoga je samo njegova objava bila ‘bez mozga’, a kako se ponaša pravi vatreni, u ovom slučaju umirovljeni, pokazao je Danijel Subašić.
Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, kada su ga napadali mediji iz susjedstva, kada su mu prebrojavali krvna zrnca, kada su ga prozivali što ništa u finalu nije obranio, on je ostao dostojanstven i human. Bio je iznad nacije, države, vjere, iznad jedne loše utakmice. Srećom, s mozgom se - služio!
>> Pogledajte kako je Luka Modrić rasplakao navijača
Ma kome ti držiš predavanje o moralnosti i pristojnosti. Napiši slijedeći tekst na čijem si platnom spisku ali navedi i ime nogoloptaša. Bivših i sadašnjih. Imaš svoje intimuse legitimno i 'legalno'. I k'o spermić si već bio kvaran a nisiisi trebao. Da je doajen sportskog i svakog drugog novinarstva živ, Mac ti nikad ne bi pisao sportsku rubriku. Nikad....Kao što vaša profesija više nema ime(naziv) tako je svejedno kaj ti pišeš. Nisi(te) novinari već lešinari a da nemate morala i odgoja to bi trebala biti vaša privatna stvar a ne naše. Ali s 'razlogom' postojite jer gde bi svi nje živele nego u blatu.