I Mađare smo pobijedili, ne zbog dobra napada, već zato jer je obrana
bila kamen temeljac. Prisilili smo ih na puno tehničkih pogrešaka,
nevjerojatan broj. S obzirom da do ove utakmice nisu doživjeli poraz,
Mađari su me nemalo razočarali. Naši su igrali koliko je trebalo, a
dobro je što je Jerković probranio, što se Lacković pucački vratio.
Bit će im to bitno za samopouzdanje.
Hrvatska vrsta je protiv Mađarske bila mrvicu sporija nego dosad. I
dalje ostaje potreba za bržim protokom lopte. Istina je, naši imaju
individualne mogućnosti, odreda su dobri tehničari, no vući na sebi
igrača teškog 90-100 kg izuzetno umara, kao da radite u rudniku. A to
se može znatno umanjiti bržim dodavanjima jer lopta je puno brža od
čovjeka.
Da bi stvorili izglednu situaciju za krilo, potrebna su najmanje tri
brza dodavanja, a naša krila nisu imala dovoljno takvih lopti. Pokazalo
se da nam uz ovakvu obranu trebaju tri raspoložena igrača kako bismo
suparnicima parirali. Četiri raspoložena su dovoljna za sigurnu
pobjedu, a ako svi dobro igraju, onda je to gaženje.
Utakmicu s Češkom trebali bi iskoristiti za ponovno uvođenje
Dominikovića u obrambeni sustav. Lino će sigurno pokušati više igrati
obranu 6-0 u kojoj je Dominiković ključni igrač i koja bi nam mogla
zatrebati u završnici Svjetskog prvenstva. Jer ne samo što se u toj
obrani manje umarate nego u zahtjevnoj 3-2-1 već je nju sve umornijim
napadačima sve teže probiti.
Obrana je naš temelj
