Dinamo je pobjedom nad Rijekom 5:1 na Rujevici u 33. kolu Prve HNL potvrdio nevjerojatan 22. naslov prvaka Hrvatske.
Da će taj famozni 22. put trofej prvaka proći plavim maksimirskim tunelom slutili su mnogi još prije početka prvenstva, no onda se pojavio NK Osijek s Nenadom Bjelicom i, činilo se, pomrsio planove Dinamu da će lako doći do titule. No Osijekov kiks u kišom natopljenoj Velikoj Gorici Dinamu je dao šansu da danas okonča sagu tko će biti prvi. I okončali su je.
Pa, prođimo nakratko te silne naslove prvaka. Niz glasi: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2018., 2019., 2020. i sada će svježe uklesana biti 2021. Zanimljivo, samo je dva puta Dinamo završio prvenstvenu sezonu niže od trećeg mjesta (1992. i 2005.). Na mnoge se načine Plavima pokuašavaju osporiti njihove titule. Neke da nisu Dinamove jer se klub u 90-ima tako nije zvao, neke da nisu njihove jer su navodno kupljene, a neke zbog prevelike dominacije u ligi. Bilo kako bilo, sve su te titule okupljene u Maksimirskoj 128. Pa krenimo redom.
>> Mourinho zapljeskao Dinamovim igračima
Gašenje HAŠK Građanskog
Pod nazivom Croatia, Dinamo je u devedesetima osvojio pet prvenstava (1993., 1996., 1997., 1998., 1999.). Ta prva titula koja je stigla 1993. bila je i prva sezona igrana pod imenom Croatia nakon nikada prihvaćene sintagme HAŠK Građanski koju je Tuđman odlučio maknuti u zimu. Croatiju je vodio legendarni Ćrio, a remi s Hajdukom (1:1) gledalo je 50.000 navijača s tribine, što je do danas ostao rekord lige. Na kraju je ovo prvenstvo osvojeno sa sedam bodova više od Hajduka i devet više od Zagreba. A, podsjetimo, tada se još za pobjede dobivalo dva boda, a za remi jedan. Najbolji strijelac te sezone bio je upravo igrač Plavih, Goran Vlaović s 23 gola.
Druga je titula stigla u sustavu s Ligom A i Ligom B, sustavnim zavrzlamama i Cicom Kranjčarom na klupi. Dinamo je i tada bio vodeći nakon prvog dijela, a nakon drugog dijela je bio izjednačen s Hajdukom, no bolji u međusobnim ogledima. Osim što je Hajduk tada ostao bez titule, ostao je i Varteks. On je pobjedom nad Hajdukom u zadnjem kolu mogao osvojiti naslov, ali Splićani to nisu dopustili. Pobijedili su, a naslov je ipak otišao u Maksimir, dok su Varaždinci bili uplakani u svlačionici.
Još je iduću sezonu preživjela ideja Lige A i B. Na putu do novog naslova Dinamo je u 21. kolu ostvario prvu pobjedu u povijesti HNL-a na Poljudu (2:1). Pod vodstvom Otta Barića u sezoni 1996./97. ponio je Dinamo titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. Dinamo je 1997./1998. obranio duplu krunu, Hajduk je opet bio doprvak, ali ono što Dinamo u toj sezoni pamti i više od toga je velika 'petarda' Partizanu.
Iduća je titula jedna od onih kontroverznih. Rijeka je tu 1998./1999. sezonu bila uvjerena da će osvojiti naslov. Činilo se da će i biti tako s dva boda prednosti nad Dinamom. Sve što je trebala je pobijediti Osijek pred 20.000 gledatelja na Kantridi. Nakon što su se Bubalo i Musa pobrinuli da bude napeto (1:1), dvije minute prije kraja utakmice, krivo dosuđeno zaleđe uzelo je Rijeci pobjedu, a nakon pobjede Dinama nad Varteksom u Zagrebu, ispostavit će se - i titulu.
Novo tisućljeće i povratak imena Dinamo
Smrt Franje Tuđmana 1999. i povratak imena Dinamo na Valentinovo 2000. označili su prekretnicu u Dinamovoj povijesti. Krenula je teška privatizacija, obitelj Mamić imala je sve veći i veći utjecaj na svaku poru djelovanja kluba, no to nije smanjilo Dinamovu uspješnost. Titule su i dalje pristizale iz godine u godinu, uz nekoliko iznimki. Upravo ta sezona 1999./2000., klubu iz Maksimira donijela je peti osvojeni naslov u nizu, šesti ukupno, ali i prvi pod imenom Dinamo, koji je sezonu započeo kao Croatia. Iduće je godine slavio Hajduk, potom i Zagreb s Cicom kao trenerom, a onda je opet došao red na Dinamo.
Olić je stigao u Maksimir nakon što je sezonu ranije Pjesnike vodio do naslova. Upravo je Ola bio najbolji strijelac lige te sezone, a Ćiro Blažević bio je dirigent s klupe za povratak naslova u Maksimir. Nakon toga je Dinamo opet 'postio' dvije sezone. Hajduk je te obje sezone bio prvak, a Dinamo je do novog naslova stigao 2006.
Početak monotonije
Modrić, Ćorluka, Bošnjak, Dudu i Josip Kuže na klupi. Zvuči romantično. I bilo je u povratku titule na Maksimir. U klub se nakon deset godina u Bundesligi vratio i Zoran Mamić. Na kraju je Dinamo s 11 bodova ispred Rijeke te čak 29 ispred Varteksa uzeo titulu prvaka. Bilo je uzbudljivo vratiti ju u Maksimirsku 128, no onda je krenula monotonija kroz Dinamovu dominaciju u domaćem prvenstvu.
Godinu kasnije, u sezoni 2006./2007. s Brankom Ivankovićem kao trenerom, Dinamo je skupio 92 od mogućih 99 bodova uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006./07. do 8. kola 2007./08. nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. čak 29 pobjeda zaredom na domaćem terenu. Plavi su 2007./2008. osvojili naslov s tri poraza (Osijek, Zagreb, Varteks) i 82 prikupljena boda. Slaven Belupo je bio drugi s 54 boda, isto koliko je imao i Osijek na trećem mjestu. Rijeka je bila četvrta, a Hajduk peti. Ipak, sezona je upamćena i po tragičnoj smrti igrača Zadra Hrvoja Ćustića.
Mario Mandžukić zabio je u sezoni 2008./2009. 16 golova te je bio najbolji strijelac Prve HNL, a Dinamo je osvojio prvenstvo s pet poraza i 74 boda,šest više od drugoplasiranog Hajduka. Niti godinu kasnije nije bio upitan naslov prvaka za Plave. Doduše, nisu ga osvojili s velikom razlikom bodova. Hajduk je na kraju na tablici imao tek četiri boda manje, no i to je bilo dovoljno za slavlje u Zagrebu.
Stigao 'GNK'
Dinamo je nastavio osvajati titule. No, tribine su prazne, navijači bojkotiraju utakmice u borbi protiv Uprave kluba. Iduće titule ne proživljavaju se kao one ranije, splasnula je euforija, nema iskrene radosti navijača.
Jubilarna 20. sezona HNL-a 2010./2011. donijela je Dinamu trostruku krunu. Naslov prvaka uzeli su ispred dvojice splitskih prvoligaša, Hajduka i Splita te Cibalije koja je završila na četvrtom mjestu. Plavi su imali 17 bodova više od Bijelih, a u toj je sezoni na klupi sjedio prvo Velimir Zajec, a onda je nakon debakla protiv Šerifa stigao Vaha Halihodžić, a Dinamo je te sezone ostvario i najveću gostujuću pobjedu lige (6:0 protiv Hrvatskog dragovoljca).
Godinu kasnije Dinamo je imao najveću pobjedu u ligi uopće. Velikih 7:0 protiv Varaždina koji je tada već promijenio ime. Te godine bitka za naslov jedva da je oznojila dinamovce. Imali su plavi čak 21 bod prednosti nad splitskim Hajdukom, a 100. obljetnicu nastanka kluba su plavi obilježili 12. travnja 2011. na skupštini Dinama kada je izglasan novi prefiks u nazivu kluba, GNK, koji bi trebao podsjećati na nasljeđe Građanskog s kojim se pojedini dinamovci ipak ne slažu, već tvrde da je klub osnovan 1945. Bilo kako bilo, Dinamo je još jednom promijenio nešto u svome imenu, kažu - ovo je zadnji put. Te je sezone Dinamu u goste stigao Real Madrid, a iz plave je svlačionice izašao Mateo Kovačić, igrač kojega Hrvatska obožava i dan danas.
Dinamo je uzeo naslov i 2013. godine. Tada je iza sebe ostavio Lokomotivu koja je kaskala 20 bodova, a za njom je slijedila Rijeka pa tek onda Hajduk.
U 23. sezoni HNL-a (2013./2014.) Dinamo je slavio ispred Rijeke s 11 bodova prednosti. Hajduk je bio treći, a Split četvrti. Dinamo je imao najveću gostujuću i domaću pobjedu. Protiv Slavena 6:1 u gostima, a protiv IStre 6:0 kod kuće. Bila je to prva sezona Lige 10 koja se zdržala do danas. Bila je to i sezona u kojoj je Zdravko Mamić dao otkaz Kruni Jurčiću, a na klupu je postavio svoga brata Zorana.
U sezoni 2014./2015. u 36 kola Dinamo je upisao 26 pobjeda i 10 remija dok je rubrika porazi na početku i kraju sezone ostala – prazna. No, to nije bilo najneobičnije u ovoj sezoni. Bila je to ista ona sezona u kojoj je Hajduk odlučio da neće izaći na travnjak igrati derbi pa je Dinamo slavio bez da je i potrčao. Razlog neigranja? Nekim navijačima Hajduka bio je onemogućen ulazak na stadion. Bila je to i ista ona sezona u kojoj je Zoran Mamić otišao s klupe usred utakmice. Nije mu se, navodno, svidjela naredba 's vrha' da Vukojević treba igrati na oproštaju. Bila je to i ista ona sezona u kojoj je Andrej Kramarić postao najbolji strijelac lige, ali kao igrač Rijeke, a ne Dinama.
Rijeka je u par navrata bila bliže nego prošlih godina Dinamu u sezoni 2015./2016., no uvjerljivih 3:0 na Maksimiru na početku proljetnog dijela jasno su pokazali omjer snaga. Konačnih 8 bodova prednosti donijeli su jedanaesti uzastopni naslov dok je sezona okrunjena duplom krunom protiv Slavena u Osijeku; desetom duplom krunom u nezavisnoj Hrvatskoj.
Ostavka Ciceka
Zlatko Kranjčar je iduću sezonu odveo Dinamo još jednom u grupnu fazu Lige prvaka. Nakon poraza od Lyona u Ligi prvaka (3:0), zatim od Osijeka (1:0) i neugodne Rijeke (5:2) u prvenstvu, Kranjčar je završio svoj put u Dinamu. Bila je to sezona kada su se treneri mijenjali 'kao čarape', što i nije tako neuobičajeno za Dinamo. Evo i njihovog redosljeda: (Zlatko Kranjčar - 01. 07..2016. do 18.09.2016., Željko Sopić - 19.09.2016. do 29.09.2016., Ivaylo Petev - 29.09.2016. do 13.07.2017. Nakon izmjena trenerskih imena na klupi i ne baš briljantnih nastupa, Rijeka je zalsuženo osvojila prvenstvo. Imala je niz od 31 utakmice bez poraza i samo je dvaput poražena u cijeloj sezoni.
'Nije uprava tražila, sam sam odlučio odstupiti nakon trećeg poraza u nizu, više nisam u Maksimiru sretan, preveliki su pritisci i odlazim...', rekao je Cico Kranjčar pred novinarima na Rujevici, nakon što je dao otkaz nakon poraza od Osijeka, potom stradavanja u Lyonu, a onda i na Rujevici. 'Učinio bih to i da smo pobijedili', poručio je legendarni Cicek tada, na kraju svog trećeg trenerskog mandata u Dinamu.
Tradicija brze smjene trenera nije stala na kraju ove sezone. U novoj sezoni momčad je preuzeo dotadašnji trener B momčadi, Mario Cvitanović, koji je imao zadatak vratiti trofej prvenstva i Rabuzinovo sunce na Maksimir. Ipak, Plavi se nikako nisu mogli izdignuti i krenuti sigurno prema trofejima. Nakon utakmice 25. kola Hrvatski Telekom Prve lige i 1:4 poraza od NK Lokomotive u ožujku 2018., Mario Cvitanović podnio je na konferenciji za medije ostavku,
Njegovu je ulogu tada preuzeo Nikola Jurčević. Iako je osigurao prvenstvo, a Rijeku ostavio iza sebe, Jurčević je morao otići s klupe nakon poraza od Rudeša na kraju prvenstva (1:0), a zamijenio ga je Nenad Bjelica. Tada je krenuo proces stvaranja jednog sasvim novog, europskog, neustrašivog Dinama.
Bjelica i njegov stručni stožer vodili su Plave u dvije utakmice do kraja sezone - zadnja prvenstvena utakmica u kojoj je Plava momčad slavila 3:1 protiv Intera iz Zaprešića i proslava naslova prvaka Hrvatske. Trener Bjelica odlučio svoje medalju ipak predati bivšem treneru Cvitanoviću, dok su pomoćnici novog trenera odlučili napraviti isto i predati svoje medalje članovima tadašnjeg Cvitanovićeva stožera koji je momčad vodio veći dio sezone.
Bjeličina era u punom sjaju
Okrugla 20. titula prvaka države došla je u ovoj sezoni u vitrine zagrebačke momčadi. Plavi su matematički osigurali naslov prvaka šest kola prije kraja prvenstva, nakon što su veći dio sezone proveli kao uvjerljivo vodeća momčad Prve lige. Izabranici Nenada Bjelice naslov su osigurali s ukupno 79 bodova nakon 30 kola, dok prateća Rijeka zaostajala nedostižna 23 boda i utakmicu manje. Modra delegacija ovaj je trenutak dočekala u Koprivnici gdje su Plavi pogotkom Amera Gojaka slavili 1-0 protiv Slaven Belupa, ali prava je proslava došla u najvećem hrvatskom derbiju, onome protiv Hajduka u zadnjem kolu. Dinamo je na Maksimiru pred 15.433 gledatelja rezultatom 3-1 svladao Hajduk i tako pobjedom u najvećem derbiju uveličao proslavu naslova prvaka
U ovoj sezoni Plavi nisu uspjeli izboriti mjesto u grupnoj fazi Lige prvaka, ali su nastupanjem u Europa ligi postigli jedan od povijesnih uspjeha kluba - proljeće u Europi i zatim plasman u osminu finala natjecanja nakon dugih 49 godina. Plavi su tako pred 20 tisuća navijača na Maksimiru protiv Spartaka ostvarili uspjeh kakav je Dinamo posljednji put doživio davne 1970. godine. Nakon velikog preokreta protiv Viktorije Plzen u uzvratu, Plave je u Europi zaustavila portugalska Benfica.
Okrenuli su se Zagrepčani nakon toga HNL-u. U sezoni 2018/19. Plavi su matematički osigurali naslov prvaka šest kola prije kraja prvenstva, u travnju 2019.
Korona sezona i odlazak Bjelice
U sljedećoj je sezoni stigao i 21. naslov prvaka, no radost je izostala. Bila je to dramatična i neobična sezona, ne samo za Dinamo, već i za cijeli svijet. Globalna pandemija je na mahove potpuno zaustavljala sport, a potres u Zagrebu dao je dodatan udarac Dinamu, maksimirskom stadionu i cijelom gradu. Uslijed podrhtavanja tla u najsnažnijem zagrebačkom potresu u posljednjih 140 godina, istočna tribina zbog sigurnosnih razloga do daljnjega ostaje izvan upotrebe, a upitna je i južna strana stadiona. Sada, pred lokalne izbore, sve su glasniji prijedlozi što će biti s Maksimirom pa ostaje vidjeti tko će ispuniti svoje obećanje.
Nakon dramatičnog europskog završetka nesretnim remijima protiv Šahtara, Dinamo se opet usmerio ka domaćim natjecanjima. Momčad je na domaćoj sceni, na samom otvaranju sezone, osvojila Superkup pobijedivši Rijeku s 1:0. Naslov prvaka dražve su osvojili s 15 bodova prednosti u odnosu na doprvaka Lokomotivu.
No zagrebački potres nije bio jedini koji je pogodio Dinamo. Bio je to i razlaz s trenerom Nenadom Bjelicom koji je među navijačima bio omiljena osoba. U travnju 2020. trener Nenad Bjelica i GNK Dinamo sporazumno su raskinuli suradnju, barem su tako tvrdili pred medijima, iako se napetost u zraku 'mogla rezati nožem'. Nakon toga momčad je kratko vrijeme vodio Igor Jovićević. U srpnju iste godine, a prije početka nove sezone 2020/21. momčad je kao glavni trener preuzeo Zoran Mamić, kojega je sada nakon pravomoćne presude Vrhovnog suda preuzeo Damir Krznar.
Ambicije Osijeka
Aktualna sezona HNL-a svoje je gledatelje u bezbroj navrata natjerala reći: 'Pa ova liga je zaista zanimljiva!' Razlog tome je porast konkurentnosti među drugim klubovima. Rijeka je prijetila kao što to radi već godinama unazad, ali ono što je posebno iznenadilo jest slavonski prvoligaš Osijek. Od dolaska Nenada Bjelice u Gradski vrt, povisile su se ambicije Slavonaca i to jako. Ciljali su plavo-bijeli na titulu, a u nekoliko su joj navrata bili i blizu. 'Pojest' će ovo Nenada Bjelicu barem malo. Mirisala je titula već u Osijeku, navijači su se zagrijali, vratio je njihovo povjerenje nakon što je postao 'izdajnik' kada je sklopio ugovor s Dinamom.
A na kraju, titula ide opet u Zagreb, u Maksimirsku 128. Opet u Dinamo, po impozantan dva-de-set-i-dru-gi put! Otvren je šampanjac odmah na Rujevici. Nekada je 'kupao' Cicu, Modrića i druge legende. A sada kupa Petka, Oršića, Livakovića... One koji su već za života i vremena u Dinamu postali legende svim navijačima Dinama.
>> Krznar nakon ispadanja iz Europe:
Velika sezona, velikih uspjeha, no to je konstanta i rast, rezultat ispravnog i sustavnog vođenja i stvaranja, a ova sezona je još pokazala da smo sada došli do nivoa i za veće uspjehe u Europi, i ne sumnjam u snagu kluba za iduću sezonu i nova, još veća veselja, hvala upravi, hvala trenerima, te posebno igračima, plavim lalovima...slijedeću sezonu samo jako, još jače...ale ale dinamo ale...