Za sve postoji prvi put. Tako i za rukometaše Norveške. Lani su u Poljskoj prvi put igrali u polufinalu Europskog prvenstva i bili četvrti, a ove godine prvi put igraju u polufinalu Svjetskog prvenstva. Do sada im je najbolji plasman na SP-u bilo šesto mjesto iz 1958. godine. Ostvarili bi oni i prvi povijesni nastup na Olimpijskim igrama, ali im se u tom naumu ispriječila Hrvatska prošle godine u Herningu.
Izbornik jedva preživio
– U Norveškoj se puno veći novac ulaže u ženski rukomet. Stoga ne čudi što su rukometašice Norveške osvojile sve što se može osvojiti. Bile su europske, svjetske i olimpijske prvakinje. Muški rukomet se malo pomalo “šlepao” uz njih. Kao kod nas ženski rukomet uz muški – rekao je Željko Tomac, pomoćni trener izbornika Christiana Bergea.
Upravo je Berge ključan čovjek za uzlet norveškog rukometa. Bio je sjajan igrač, a onda mu se dogodila strašna bolest – karcinom testisa. Uspio je pobijediti opasku bolest i sada uživa u plodovima svog trenerskog rada.
– Svi se pitaju odakle ovako velik broj mladih talentiranih igrača. Odgovor je jednostavan. U Norveškoj postoje dobro ustrojene rukometne škole za mlađe uzraste koje pohađa velik broj djece. Treneri pomno prate svakog igrača, posebice onog koji pokazuje sklonosti da bi mogao biti dobar. Jasno, kada imate tako veliku bazu, onda ne čudi što je isplivala jedna ovako dobra generacija – rekao je Tomac.
Većina igrača ne igra u najjačim europskim klubovima. Ali to ne znači da nisu traženi. Za Sagosena, koji igra u Aalborgu, kažu da će biti velika zvijezda. Igra na mjestu lijevog vanjskog i neodoljivo podsjeća na Danca Mikela Hansena.
– Ova generacija ima priliku osvojiti prvu povijesnu medalju za norveški muški rukomet. Ovoga nam puta Hrvati neće stati na put kao prošle godine u Poljskoj. Sad smo spremni da čak uzmemo zlato, Francuskoj ispred nosa. Ako smo ih mogli uvjerljivo pobijediti lani na EP-u, ne vidim nijedan razlog zašto ih ne bismo pobijedili na njihovu parketu, usred Pariza – rekao je Kristian Kjelling, jedan od najboljih norveških rukometaša.
Ali od Francuza ste izgubili ovdje u skupini?
– Nema veze. Uvjeren sam da smo neke stvari sakrili od Dinarta – nije se dao smesti Kjelling koji se jako dobra sjeća Svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. godine.
– U drugom krugu baš smo pobijedili Hrvatsku i imali smo otvoren put prema polufinalu, ali smo kasnije kiksali od Srbije i Crne Gore i san o mojoj igračkoj medalji otišao je u nepovrat. Kakva šteta i kakva je tuga bila te godine – prisjetio se Kjelling.
Norveška nema jaku ligu premda su njihovi klubovi uvijek u europskim kupovima. Nekad je jak bio Sandefojrd, danas je to Elverum koji igra u Ligi prvaka.
Nije sve u skijaškom trčanju
– Muški rukomet prilično je nisko na ljestvici popularnosti norveškog sporta. Ispred muškog rukometa su skijaško trčanje, skijaški skokovi, skijanje, hokej na ledu, nogomet. Pa čak i curling. Od dvoranskih sportova rukomet je opet u prednosti nad košarkom i odbojkom.
Ženski rukomet je nešto drugo – istaknuo je Tomac.
Norveški rukometaši ipak ovdje imaju veliku podršku s tribina.
– U Norveškoj, kao i ostalim skandinavskim zemljama, postoji kultura navijanja. Na svako veliko natjecanje, bilo muško ili žensko, ide velika skupina navijača, uglavnom su to obiteljski ljudi koji jednostavno vole rukomet – zaključio je Tomac.
