Brojni vrhunski nogometaši prošli su težak put da bi došli do vrha, no 24-godišnji Nigerijac Victor Osimhen doslovno je krenuo s dna i prometnuo se u zvijezde. Nogometaš Napolija ove sezone ima nestvarnu statistiku - u 19 utakmice Serie A zabio je 18 golova, a u četiri susreta Lige prvaka zabio dva. Sinoć je bio strijelac u pobjedi protiv Eintrachta (2:0) u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka.
Osimhen danas vrijedi 70 milijuna eura i gotovo sigurno će završiti u nekom od vrhunskih svjetskih klubova. A počeo je - na smetlištu.
Majka Victora Osimhena preminula je kada je imao šest godina, a otac je izgubio posao je izgubio posao u policiji. Svih njihovih sedmero djece morali su raditi kako bi preživjeli. Njihova kuća, ako je se tako može nazvati, nalazila se u sklopu golemog smetlišta Olusosun. To je jedno od najvećih smetlišta na svijetu, nalazi se u nigerijskom glavnom gradu Lagosu i na njega se svaki dan dovozi 10 tisuća tona smeća. Dio smeća tretira se kemikalijama kako bi se izvukli materijali koji se mogu reciklirati, što rezultira otpuštanjem otrovnih plinova.
- Tri mjeseca nakon majčine smrti, otac je ostao bez posla i nismo imali nikakvih primanja. Bilo nas je puno u obitelji i svi smo odlučili nešto poduzeti, inače bismo umrli od gladi. Jedan od moje starije braće prodavao je sportske novine, moja sestra je prodavala naranče. Krenuo sam majčinim stopama i prodavao vodu. Svaki dan smo bili vani na nesnosnoj vrućini, ali nismo imali drugog izbora, morali smo preživjeti - rekao je nogometaš i dodao:
- U blizini mjesta gdje sam odrastao bilo je veliko smetlište. Moji prijatelji i ja često smo odlazili tamo po obuću. Bilo je trenutaka kada sam nosio obuću različitih marki s odlagališta. Na primjer, Nike na desnoj i Reebok na lijevoj nozi.
Osimhen je s obitelji živio u naselju s tisuću trošnih kuća koje su sagrađene od zemlje, lima ili kartona.
- Lagos je mjesto gdje vam nitko ništa ne obećava. Posvuda je beznađe. Jedina svijetla točka je nogomet i čini se da je to jedini način da se preživi. Imao sam užasno djetinjstvo.
Karijera Osimhena je krenula nakon što su ga skauti akademije Ultimate Strikers primijetili kako igra nogomet na ulici.
- Otac je sanjao da ću postati liječnik. Ali od rane dobi sam sanjao o nogometu, jer mi je lopta pružala sreću i pomagala mi zaboraviti na sve oko sebe. Čak i kad sam igrao bosi u Nigeriji i samo razmišljao o preživljavanju - govorio je nogometaš.
- Tada sam shvatio da će mi se život promijeniti i da ću se preseliti u europski klub. Na Svjetskom U-17 prvenstvu mnogi su me pratili: Barcelona, Juventus, Arsenal, Inter. Ali ja sam želio rasti. Razvoj mi je bio važan. Zato sam odlučio da je Wolfsburg najbolja opcija.
Osimhen nije ništa kupio od bonusa za potpis s Wolfsburgom i novac je potrošio na kuću za svog oca. Ali u Njemačkoj se stvari nisu odvijale baš onako kako je Osimhen očekivao. U tri sezone u Wolfsburgu odigrao je samo 16 utakmica i nije uspio zabiti.
- Bilo je vrlo teško. Moj otac i brat su ostali sa mnom nekoliko mjeseci i vratili se u Nigeriju. Vraćao bih se nakon treninga, a doma ne bi bilo nikoga. Osjećao sam se vrlo usamljeno. Nepoznata hrana, novi jezik. Novi neobičan život - rekao je.
Osimhen se na odmoru u Nigeriji zarazio malarijom i u klubu su mu rekli da više ne računaju na njega. Nakon bolesti, bio je toliko slab da nije prošao medicinski pregled u Bruggeu i Zulte Waregemu. Charleroi je preuzeo rizik i doveo Osimhena na posudbu uz opciju kupnje za 3,5 milijuna eura. Victor im je zahvalio na povjerenju s 20 golova u 36 utakmica.
Nakon takve uspješne sezone, Charleroi je kupio Osimhena od Wolfsburga za 3,5 milijuna eura i odmah ga prodao Lilleu za 12 milijuna. Tada mu se sasvim otvorilo - zabio je 24 gola u 38 utakmica i za 70 milijuna eura prešao u Napoli.
- Jako sam tužan što majka nije doživjela moj uspjeh. Jako se mučila u životu i to me rastužuje. Vjerujem da moja majka živi u meni.
Nekoliko mjeseci prije nego što je Osimhen potpisao za Napoli preminuo mu je i otac.
- Mama i tata definitivno su ponosni - napisao je Osimhen na Twitteru kada je postao igrač Napolija.
>> Pogledajte i životnu priču Alena Babića
A ja se baš mislim da kupim 2 para pa nosim žutu i crvenu na desnu i livu.