Ako se pitate koja je tajna braće Sinković, svjetski dominantnog veslačkog dvojca iz veslački i geografski male Hrvatske, jedan od odgovora zacijelo ćete naći i u njihovoj radnoj etici. Ni 20 sati nakon što su u talijanskom gradu Vareseu osvojili svoje peto europsko zlato (treće u toj disciplini), Valent i Martin trenirali su na svom Jarunu.
Mnogi bi, da su na njihovu mjestu, uzeli barem dan odmora, ako ne i nekoliko dana, a možda bi se i počastili i nazdravili još jednom velikom uspjehu – 17. medalji na velikim svjetskim natjecanjima. No, Sinkovići nisu takvi ljudi pa Martin kaže:
– Premda nam je trener Bralić kazao da možemo imati slobodno jutro, a da popodne odemo u teretanu, mi smo ipak odlučili malo veslati. Da se malo “očistimo” nakon natjecanja i dugog puta.
Taj opuštajući trening nije propustio ni njihov trener Nikola Bralić koji zbog oporavka od operacije nije mogao biti s njima na Europskom prvenstvu.
– Morao je Brale doći vidjeti kako to uživo izgleda. Inače, prvo što nam je rekao nakon što smo osvojili zlato bilo je da je vidio da trebamo malo popraviti kraj zaveslaja. A dodao je i da ne smijemo sada živjeti na lovorikama – ispričao je Valent i pojasnio njihov odnos prema treninzima:
– Nama je svaki trening na vodi svojevrsna dragocjenost i ne želimo propustiti ni jedan. Volimo trenirati i bude nam žao kada nam to vremenski uvjeti ne dopuste.
A znaju Sinkovići da moraju jako puno trenirati jer to traži i tehnički zahtjevnija disciplina od njihove prethodne. Stoga smo pitali Martina je li to što ponekad i izgube poticajnije za novu količinu teških treninga nego ono kada su imali 29 pobjeda u nizu u dvojcu na pariće.
Karlo me budi, ali to je gušt
– Moglo bi se reći. Uostalom, biti godinama bez poraza postane i opterećenje i zasićenje. Doduše, mi se nećemo nikad zasititi pobjeđivanja, no psihički je dosta veliko opterećenje kada u svakoj utrci morate pobijediti.
Je li im ikad bude žao što su otišli iz komforne i dominantne zone u tehnički zahtjevniju disciplinu u kojoj je puno teže održati ravnotežu čamca?
– Ovisi o tome kako prođemo. Kada izgubimo, onda nam je žao, no kada pobijedimo onda nam je pobjeda slađa. To onda bude još veća nagrada za tu pobjedu – ustvrdio je Valent, koji je na ovom EP-u imao motiv više.
Naime, nedavno je dobio sina pa su mu motivi još veći.
– Mali Karlo “osvojio” je prvu medalju sa samo 15 dana. Predivno je bilo doći kući i vidjeti ga. Sada više ne veslam samo za sebe nego i za njega. Želim za njega izboriti sve najbolje, ali i da se jednog dana, kada naraste, ponosi time što ja radim.
I da nije bilo ove medalje, mali Karlo jednog dana ponosio bi se tatom i zbog onih prethodnih 16 medalja s velikih natjecanja.
– Zasigurno bi, no sportaš uvijek želi još i dobro je da je tako, da se još nismo zasitili.
Kad smo već kod Valentova prvorođenca, kako on stoji sa spavanjem, jer ipak je njegov tata vrhunski sportaš kojem treba sna.
– I dalje sam sa suprugom i bebom u istoj sobi. Jest da se malo češće budim, no ne ostavlja to na mene traga kada znam zašto to radim. Sretan sam kada supruzi usred noći pomognem da Karlo prestane plakati. Doduše, zato po danu nastojim odspavati dva sata da to nadoknadim.
Tako će biti i uoči njihova prvog nastupa u Zagrebu na nekom velikom svjetskom natjecanju, a to je Svjetski kup potkraj travnja. Doduše, kako kaže Martin, ne treba očekivati najjaču svjetsku konkurenciju.
Koliko su nam rekli u Vareseu, znamo da će doći brončani Srbi i Španjolci. Drugoplasirani Talijani neće jer oni idu na pripreme, a neće biti ni engleskih veslača jer oni sada pri svakom ulasku u zemlje Europske unije imaju komplikacija.
Tko god dođe, teško će se nositi sa Sinkovićima u njima domaćim vodama. Tim više što i sami ističu da su napredovali od lani.
Banović je pomogao
– I lani smo imali dobrih utrka, ali nismo bili konstantni, a sada nam čamac već tjednima ide dobro. U zahvatu smo dobili još više preciznosti što nam je donijelo i brzinu i sigurnost – kazao je Martin i za doprinos tome pohvalio pomoćnog trenera Marka Banovića:
– Baš smo zadovoljni kako je Marko s nama radio. On je dugo s Bralićem, radi po njegovu programu i nije puno mijenjao, ali je donio neku dodatnu svježinu, neki drukčiji pogled na trening jer je i on bio vrhunski veslač.
A što za Sinkoviće kaže spomenuti gospodin, nekad i sam vrstan veslač u dvojcu bez kormilara, olimpijski finalist iz 1996?
– Dečki su tehnički jako napredovali i više im dvojac bez kormilara nije strana disciplina. Dobili su na horizontalnosti provlaka i lako održavaju visok broj zaveslaja kojim dobivaju prirast brzine. Osim toga, fizički su moćni, a psihički spremni i jedino sam ih ja mogao zeznuti.
Dakako, to se nije dogodilo jer je imao podršku i veslača i glavnog trenera Bralića.
– Činjenica da sam dobio njihovo povjerenje velika je stvar. A raditi sa Sinkovićima iznimno je zadovoljstvo.
Spremaju se za SP, to je život sportaša , nikakvo čudo