Stajali smo na münchenskom Marienplatzu, nad kojim su divljale pahulje, napravio sam poveću grudu i dodao je Ivici Oliću.
– Evo, izvoli, pogodi me, to sigurno čekaš godinama.
Olić se nasmijao i bacio grudu na tlo:
– Ne, zašto, sve je u redu.
Moje pero godinama nije bilo sklono vihoru iz Davora. Sve, baš sve je morao zaraditi. I Sikiričina "Pobjednika". Kao krunu.
– Najbolji nogomet igrao sam u 2009. Posebno sam dobar bio proljetos u HSV-u, odlično mi ide i u Bayernu. Eto, sve se posložilo u karijeri.
Kulminaciju uspjeha proizveo je upornošću te slušajući Igora Jukića, privatnog trenera kojem neizmjerno vjeruje.
– Dolazi jednom mjesečno kod mene, radim na tehnici, refleksu i snalaženju na malom prostoru i tako već pet-šest godina. I rezultati su tek sada stigli. Kada god dođe, odmah sam na sljedećoj utakmici strijelac!
Dio tajne leži i u prehrani. I te subote pojeo je samo komadić mesa.
– Ne smijem, u ovim godinama brzo dođe kilogram, dva. Ručam u 15 sati, i to bijelo meso i tjesteninu s maslinovim uljem. Izbjegavam večeru.
Možda karijeru završim u HSV-u
Tridesetu je prebacio iza leđa, igra za Bayern, uživa.
– Pritisak postoji, trener Louis van Gaal puno traži. Puno analiziramo, Nizozemac nas tjera da živimo nogomet, da puno razmišljamo, a na svakom treningu igramo i samo na taj način možete "kupiti" mjesto u prvih 11. Leverkusen je opasan, ali mislim da ćemo slaviti u svibnju baš na ovom balkonu – pokazivao je Olić na balkone ispod tornjeva znamenite crkve na Marienplatzu.
Priča sezone je Ribery.
– Da, nije se slagao s trenerom. Sada su mu u klubu dali ultimatum da do kraja ožujka potpiše novi ugovor. Ako to ne učini, i Van Gaal će ga prekrižiti.
Protiv Mainza je blistao Robben.
– Strašan igrač i, što je vrlo važno, još je veći profesionalac od Riberyja, iako mi je on bolji igrač.
Je li vam Bayern posljednja stanica u karijeri?
– Imam ugovor s Bayernom na još tri godine i ne bih išao u Englesku ili negdje drugdje u klub koji se bori za peto mjesto. Zato, ako ću željeti nakon toga igrati, to sigurno neću moći u Bayernu, gdje je sezona promašena ako ne osvojiš naslov prvaka. U HSV-u bi me uvijek voljeli vidjeti, možda ondje završi moja klupska priča.
Slaven Bilić je presretan što ste ipak rekli DA.
– Ozbiljno sam razmišljao da se povučem nakon što nismo izborili plasman na SP. Morali smo biti tamo, morali smo nakon odličnog Eura ostvariti napredak. Ostat ću još ovaj ciklus, nadam se da ćemo igrati na Euru 2012. i to će biti kraj.
Sinovi s mamom na njemačkom
Što vam je rekao izbornik na posljednjem sastanku?
– Da ima sedam dobrih napadača, ali i problema u posljednjem redu. No, tu je Ćorluka, dolazi taj mali Lovren. Ma, bit ćemo opet dobri, samo da Dudu bude potpuno zdrav. Dogovorili smo se da ne igram baš sve pripremne utakmice.
Izborniku i igračima najviše smo zamjerali ludovanje u Funtani. Što se ondje dogodilo?
– Bila je to večer kao i mnoge druge, izbornik nas je pustio, no neke su stvari izmaknule kontroli. Da, pretjerali smo.
Olić je u Večernjakovu izboru bio nada godine i najbolji nogometaš. Idu li sinovi tim tragom?
– Antonio ima sedam godina, igra u Bayernovu podmlatku. Njega svašta zanima, nogomet mu nije sve. Luka, koji ima pet godina, po meni je talentiraniji. Obojica su brzi. Onog vikenda kada sam zabio gol Werderu, nazvao sam kući i rekao Luki: Zabio sam gol! A on mi je odgovorio: Pa što, ja sam zabio dva, bolji sam od tebe! No, u zafrkanciji znam reći da neće biti igrača od njih jer imaju sve, savršenu opremu poput nas prvotimaca, već sad biraju kakve će kopačke imati!
Reprezentativnu karijeru gasi 2012., još nekoliko godina možda potraje klupska. A onda?
– Malo ću se odmarati, gledati klince kako rastu. Obojica idu u englesku školu i vrtić, sa mnom razgovaraju hrvatski, ali s mamom njemački. Navikli su se na život ovdje – zaključio je Olić, najbolji hrvatski nogometaš u 2009. godini.
I danas kada spomenem Olića mnogi će se čuditi njegovu uspjehu. Za neke će uvijek ostati samo trkač, vihor bez posebne tehnike. I mnogi su Srnu vidjeli kao najboljeg u 2009. Slavio je Olić, tako je eminentni žiri odlučio. Sa zadovoljstvom ću napisati – više nego zasluženo!
Dobar članak ! Vidiš Igore da možeš kad hoćeš.