Hrvatski rukometaši danas (18 sati) nailaze na prvu ozbiljniju prepreku na EP-u u Danskoj. Jer Bjelorusija bez Rutenke i Crna Gora ipak su bili samo zagrijavanje, a olimpijski doprvak Švedska opasan je suparnik. A opet, bez ta dva boda u drugom će krugu, kada dolaze Francuska, te dvije momčadi iz terceta Srbija - Rusija - Poljska, biti teško uhvatiti polufinale.
Obojica igrala do 2006.
Na današnjoj će utakmici na klupama sjediti dva bivša velika igrača, Slavko Goluža i Staffan Olsson. Obojica su igrala na vanjskim pozicijama, Goluža kao srednji, a Staffan kao desni vanjski. Kao igrač, dugokosi je Šveđanin bio puno bolji, s reprezentacijom je osvojio čak 13 medalja. No, boli ga što nema olimpijsko zlato. Gubio je u finalima, 1992. od ZND-a, ‘96. od Hrvatske i 2000. od Rusije. A kao izbornika u finalu 2012. zaustavila ga je Francuska. Goluža je kao igrač osvojio šest medalja, ali od toga su dva olimpijska zlata. Kao izbornik ima medalju više.
Na klupskoj je sceni Olsson uspješniji. Igrao je za osam klubova (Skanela, Cliff, Huttenberg, Niederwurzbach, Kiel, Ademar i Hammarby, gdje je završio karijeru 2006. godine). Goluža je igrao za tri kluba manje: Lübbecke, Zagreb, Metković, Paris i Fotex. Igračku karijeru završio je u Zagrebu 2006. godine, kao i Šveđanin. Stafan je u Kielu u sedam sezona odigrao 219 utakmica i postigao 613 pogodaka. Dvaput je osvojio Kup EHF-a (Goluža jednom), a 2000. godine je igrao finale Lige prvaka i izgubio od Barcelone.
Na reprezentativnom planu njih dvojica prvi put su se suočili u Portugalu, na EP-u 1994. Švedska je pobijedila sa 24:21. Potom su slijedile dvije velike Golužine pobjede: u polufinalu SP-a 1995 (28:25), a potom u finalu OI u Atlanti (27:26).
Harali smo svijetom
- Nije mi teško odgovoriti kada me pitaju koji mi je bio najteži poraz u karijeri: upravo onaj u Atlanti protiv Hrvatske. Bili smo u to vrijeme najjači na svijetu. U skupini smo imali pet uvjerljivih pobjeda. U skupini smo pobijedili Hrvatsku sa 27:18 i kada smo se ponovno našli u finalu pomislio sam: “Evo napokon zlata kojeg nema.” Ali sam se prevario. Uh, kako smo bili tužni, dugo se nismo oporavili od tog poraza. Lijepo nas je nadmudrio pokojni Velimir Kljaić, koji nam je namjerno pustio pobjedu u skupini – govori Staffan Olsson.
Na zalasku karijere još su dvaput igrali jedan protiv dugog. Hrvatska je oba puta pobijedila: na EP-u u Sloveniji 2004. i SP-u u Tunisu 2005.
- Prvi sam put kao izbornik Švedske igrao protiv Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2009. godine. Igralo se u Splitu, izgubili smo, a Goluža je bio pomoćni trener Lini Červaru – sjetio se Olsson.
Kao izbornici igrali su jedan protiv drugoga na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 2011. godine. Prva runda pripala je Olssonu, Švedska nas je dobila sa 29:25 i otišla do finala gdje nije mogla protiv moćnih Francuza.
- Još i danas se sjetim te svoje generacije koja je harala svjetskim rukometom: Svensson, Wislander, Hedin, Lindgren, Carlen, Hajas. Thorsson, Andersson. A vodio nas je veliki Bengt Johansson. Odlaskom moje generacije Švedska je nestala na rukometnoj karti, a sada, u posljednjih nekoliko godina, moj kolega na klupi Ola Lindgren i ja polako vraćamo izgubljeni sjaj – zaključio je Staffan Olsson, do pojave Ivana Balića najpoznatiji dugokosi rukometaš svijeta.
>> Hrvatska melje! A zlatni klinci čekaju red...
