Jedan od velikih Gibonnijevih hitova nosi naslov "Svi moji punti kad se zbroje", a kada dečki iz zagrebačkog futsal kluba Alumnus na kraju jesenskog dijela prvenstva zbroje punte, odnosno bodove, razloga za pjesmu baš i nemaju. No kažu, nije još vrijeme za paljenje crvene lampice.
Aktualni državni prvaci trenutačno zauzimaju sedmo mjesto na ljestvici, a slažu se da to s obzirom na "potrese" u klubu na početku sezone nije ništa neočekivano. I dodaju – nije nepopravljivo.
– Nakon osvajanja titule prvaka u lipnju trojica naših igrača su otišli u inozemne klubove, a nekoliko dana prije početka ove sezone i odlaska u Rusiju gdje smo igrali glavnu rundu Lige prvaka napustili su nas kapetan Đulvat i trener Mićo Martić. Sedmo mjesto nije strašno, bodovna razlika je jako mala pa s dvije-tri pobjede već smo na trećem mjestu – kaže predsjednik kluba i jedan od njegovih osnivača Milan Martulaš.
Alumnus je osnovan prije osam godina kao studentski klub, a i danas njeguje taj imidž pa igrači nose nadimak Studenti. No nogometno, daleko su od studenata. Oni su majstori malog nogometa i istinski fanatici futsala, a uz to i iznimno obrazovani. Statistika kaže kako je u Hrvatskoj oko 18 posto visokoobrazovanih osoba, a na prvi pogled bi vam se učinilo da su se svi oni slili u Alumnus. Naime, svi dečki u klubu, uključujući i članove uprave, završili su fakultet ili su na putu ka diplomi, a dvojica su i doktori znanosti.
– Klub je osnovalo nas deset FER-ovaca i veliki dio ima dvojnu ulogu u klubu. Igrači smo, ali i dio organizacije – priča Vlatko Brnić. U Alumnusu je igrač i sportski direktor, a u Dalekovodu inženjer gradilišta. Kako bi uskladio sve obveze, ponekad bi mu dobro došao čarobni štapić Harryja Pottera jer je zbog posla često na putovanju po Hrvatskoj i Sloveniji.
– To u praksi znači da u šest krećem, primjerice, u Split da bih u devet bio na sastanku, odradio posao i stigao u Zagreb na trening koji je u 19 sati. Jednom sam se vraćao iz Obrovca u Zagreb i žurio da stignem u Martinovku, prevalio 300 kilometara u dva sata, ali sam u međuvremenu napravio prometnu nesreću i na kraju na trening nisam stigao – priča Brnić.
Jednaki problemi s organizacijom vremena muče i Alumnusova golgetera Hrvoja Penavu, inače inženjera elektrotehnike u Končaru.
– Ustajem u šest, na poslu sam do 15, trčim doma ženi i kćeri, a nakon toga na trening. I tako četiri puta tjedno plus dan za utakmicu. Supruga mi je tolerantna, ali se isto nada da će za koju godinu taj tempo usporiti – kaže kroz smijeh Penava i priznaje da, kad malo bolje razmisli o svom danu, zaključuje da je cijeli podređen Alumnusu.
– Kad imamo utakmice u malo udaljenijim mjestima, moram na poslu uzeti dan godišnjeg odmora zbog čega sam ovog ljeta imao samo devet dana u komadu za odmor. Supruga nije bila oduševljena, ali dok ja uživam kad igram, i ona je sretna – kaže Penava.
Njegov radni kolega, mada doduše u drugom postrojenju Končara, je trener Alumnusa Jakov Ungarov.
– Jedan do dva dana u tjednu sam na putu, ali imam sreću što si mogu sam isplanirati kada ću na putovanje pa se moram pohvaliti da u ovoj polusezoni nisam propustio niti jedan trening i utakmicu. Na dan utakmice finala kupa regije Sjever protiv Futsal Dinama imao sam puštanje postrojenja u pogon koje se oduljilo. Bilo je tijesno, ali sam stigao – kaže Ungarov.
A osim punih indeksa, Studenti imaju još jednu zanimljivost. Petero članova uprave i igrača ima djecu. I sve su curice.
– Ne znam što bih vam rekao, osim da možda nešto ne radimo kako treba – šali se Penava, a predsjednik Martulaš najavljuje da će za 15-ak godina s obzirom na gene njihovih očeva, Alumnus imati odličnu žensku postavu.
Nema sumnje, elan kojim pristupaju futsalu zaista je vrijedan divljenja i sigurno je ključan za uspjeh, ali uvijek ima ono jedno "ali"... I kao u većini sportova koji nisu veliki nogomet, to "ali" su financije.
– Projekt je izrastao i funkcionira na leđima dečkiju koji su klub osnovali. Nemamo jednog vlasnika koji nam daje novac, nego djelujemo kao kolektiv koji donosi odluke i koji financira sustav. Odlazak u Rusiju gdje smo igrali Ligu prvaka nas je financijski dotukao, a tužno je da prvak države nije dobio potporu od Grada koju zaslužuje – zaključuje Martulaš.
>>Dinamov humanitarni spektakl za Vukovar u Ciboni
