Ak sem ti srčeko ranil, zatajil te nebum nigdar... - slušam kako Kraljevi ulice uz pomoć Otta Barića rastežu ovu dirljivu popevku. Vjerovali ili ne, u tom trenutku zazvonca moj stari telefon.
- Danas je treća godišnjica smrti Žarka Dolinara - podsjeti me Branko Pejnović, pjesnik satkan od atoma duše.
Rekoh mu kako baš slušam Žarkovu najomiljeniju pjesmu, a on uzvrati da radi na monografiji Ratka Zvrke.
- Bit će u knjizi i poglavlje o boksu jer djeca koja ga čitaju i uče u školi nemaju blage veze da je Zvrko bio vrstan boksač. S legendarnim Laszlom Papom boksao je neodlučeno - prisjeti me Branko koji svako malo kod Pere Močiboba recitira Jesenjina.
Nakon ovih pjesničkih spika krenem put grada i u polupraznom 'dvanaestici’ sretnem trenera Osijeka Ivu Šuška koji je ugledao ovaj nakaradni svijet istog datuma kad i ja.
- NK Zagreb ima najtalentiraniju momčad u našoj ligi - reče Ivo dok smo klizili tramvajem kraj ulice pjesnika Kranjčevića.
Kad skrenusmo u Savsku, sjetim se malog Vedrana Nikšića nebrušenog osječkog dragulja koji će jednog dana postati car europskih nogometnih igrališta.
- Već dugo razmišljam da ga stavim u prvu pomčad. Možda je baš sad pravi trenutak - obeća Šušak dok sam ga informirao kako je već i do Zdravka Mamića procurila informacija o Ronaldinhu iz Osijeka.
- Potpisao je ugovor i ne može nikamo iz Osijeka - kategoričan je Šušak.
Nazvah nešto kasnije kolegu Kasača u Osijek da mi pokuša nabaviti Nikšićevu fotku.
- Na finalu Hrvatskog nogometnog kupa za juniore Vedran je igrao ozlijeđen, a bio je najbolji igrač i najbolji strijelac - dopuni priču o osječkom Ronaldinhu kolega Kasač.
Pomislim, eto, ti početka jedne velike nogometne karijere pa je red da to osvane i u Špici.
Kad sam uz blagoslov Džeme Mustedanagića i Ive Šikića promovirao tadašnje klince Mihaela Mikića, Icu Banovića, Niku Kranjčara, Turinu, Marića... mnogi su odmahivali rukama.
Sad kad su svi stasali u igrače, mahanja više nema, a siguran sam da ga neće biti ni u slučaju Vedrana Nikšića.
I umjesto pametovanja za kraj jedan kratki nogometni vic:
Gorile i mravi igrali nogometnu utakmicu. Krajem poluvremena mravi traže zamjenu. Na teren uletava svježi mrav, pun snage i pita:
- Koji su naši?