Svake godine 8. veljače, u blagovaonici svoga stana na zagrebačkoj Knežiji, gospođa Jozefina Seka Dragun navečer sjeda za stol, uzima olovku i papir i, nadahnuta osjećajima prema dvije godine mlađemu bratu Miroslavu, posvećuje mu stihove. Šalje mu ih sljedećega dana, na njegov rođendan.
– Prolazi kao nabujala rijeka.
i ne možeš joj zaustaviti tok.
Ne okreći se da ne bi vidio
da si u tom vremenu burnom
svugdje malo zakasnio.
A pogledaš li naprijed,
zaprijetit će ti misao
da si se prerano rodio...
Ovako je sestra Jozefina pisala voljenome bratu prije dvadeset godina, u vrijeme kada se 60-godišnji Ćiro tek uspinjao prema svojemu vrhuncu. U ponedjeljak, 9. veljače, Ćiri je već osamdeset i premda se još donedavno činilo kako mu je angažman na klupi Zadra bio posljednji u bogatoj trenerskoj karijeri, na ulasku u deveto desetljeće života Miroslav Blažević poručuje:
– U vrhunskoj sam formi i jedva čekam novi angažman. Da, vratit ću se na trenersku klupu, još nisam rekao posljednju riječ!
Intervju s legendom hrvatskog nogometa u cijelosti pročitajte u novom broju sportskog tjednika Max! koji možete pronaći na svim kioscima subotom za samo 3 kune uz Večernji list ili za 9,90 kuna u samostalnom izdanju tijekom cijelog tjedna.
trener svih trenera najveća glupost, a čovjek je najveća prevara ovih prostora, premazan svim mastima i još polakirana