Da vam je netko na ljeto 2023. godine rekao da će za otprilike 14 mjeseci Cole Palmer biti jedan od najboljih nogometaša u svijetu, teško da biste mu vjerovali. Mladi engleski 22-godišnji ofenzivni ili krilni veznjak je prije dva dana službeno proglašen za najboljeg engleskog igrača godine, a takvo što nije ni čudo nakon što je u svojem periodu igranja za Chelsea u 40 ligaških utakmica upisao suludo visoku brojku od 44 direktnih sudjelovanja u golovima (pogodak ili asistencija). Jedna je to od rijetkih uspješnih investicija plavaca pod trenutačnim vlasnikom Toddom Boehlyjem. Pored stomilijunskih investicija poput Moisesa Caiceda, Enza Fernandeza i Mihajla Mudrika, 47 milijuna za Palmera, koliko su platili na ljeto 2023. se, posebice s pogledom unatrag, čini kao nevjerojatno jeftina kupnja. Prije njegova dolaska Chelsea se gubio u sredini ili čak u donjem dijelu ligaške ljestvice, a uz njegov utjecaj i učinak na terenu vraćaju se u sami vrh engleskog klupskog nogometa. Osim njegovih fenomenalnih igara, vrhunske kreativnosti, općenite lakoće igre i ubojite završnice, nogometna javnost je zaintrigirana i životnom pričom ovog 188 centimetara visokog te naizgled nonšalantnog momka.
Dokaz DNK testa
Palmer je u engleskim i svjetskim medijima poznat kao dijete Manchester Cityja, budući da je u tom klubu proveo čak 13 godina, ali on je svoj nogometni put zapravo počeo u Wythenshaweu, predgrađu Manchestera. Njegova obiteljska priča je vrlo zanimljiva jer s očeve strane vuče porijeklo iz Svetog Kristofora i Nevisa, malene države u Karipskom otočju. Njegov djed Sterry se sa svojim roditeljima preselio iz te države u Englesku trbuhom za kruhom, a zanimljivo je da su Coleov otac Jermaine, pa i Coleova sestra Hallie, tamne puti. Cole je s druge strane poprimio ekstremno svijetlu put svoje majke Marie, pa su se po engleskim društvenim mrežama počele stvarati razne sumnje, koje su iz obitelji Palmer otklonjene javnim pokazivanjem DNK testa.
Upravo je otac Jermaine Palmer glavni razlog zašto je Cole od najranije dobi počeo ganjati nogometni put. Otac je igrao u lokalnim ligama, za sebe tvrdio kako je bio izniman nogometaš, ali da ga u višim, profesionalnim instancama nikad nisu prepoznali te se ipak posvetio poslu servisiranja opreme za dentalnu medicinu. Već otkako je bio Cole dvogodišnjak, Jermaine je vodio svojeg sina u parkove blizu njihove kuće kako bi vježbali s loptom.
– Od najmlađe dobi igrao sam s ocem u parkovima blizu kuće. Najviše sam volio pucati, tata bi bio na golu, ali to sam mogao raditi samo kao poklon na kraju vježbanja s njim. Većinu vremena me učio kako čuvati loptu u svojim nogama. Mogu reći da je to najvažnija stvar koju sam u nogometu naučio u samom početku – ispričao je Cole Palmer.
Kao četverogodišnjak, počeo je igrati u lokalnom klubu Wythenshaweu te već tada dominirao protiv sedmogodišnjaka, a upravo se posebno isticalo ono na čemu je vježbao; nitko mu nije mogao oduzeti loptu. Vrlo rano se pročulo za ovog izvanserijskog talenta te su se za njega vrlo rano zainteresirali dva najveća kluba u Manchesteru, City i United. Nakon dugotrajnog razmišljanja, članovi obitelji donijeli su odluku da Cole kao osmogodišnjak ode u nogometnu školu Man. Cityja, najviše zbog kvalitetnijih uvjeta u trening-kampu i jednostavno boljeg programa razvijanja talenata.
Mladom Coleu ta odluka na prvu i nije baš sjela, budući da je odmalena veliki navijač Manchester Uniteda te da je idolizirao tadašnju Unitedovu zvijezdu Waynea Rooneyja. Međutim, vrlo brzo je, čak i tako mlad, shvatio da je obitelj donijela tu odluku za njegovu dobrobit. Vrlo je zanimljivo da je u početku u mnogim utakmicama mlađeg uzrasta, igrajući za City, ispod svijetloplavog dresa nosio dres Manchester Uniteda. Ljubav prema klubu za koji navija je bila prisutna, ali nikad nije dopustio da to utječe na njegove igre. Dapače, oni koji su pratili cijeli njegov put ističu da je baš najviše "trpao" pogotke upravo protiv Uniteda.
Redovito je u svim uzrasnim kategorijama bio jedan od najvažnijih igrača Cityja, ali i engleske reprezentacije u čijem je dresu prošao apsolutno sve dobne kategorije. Unatoč činjenici da je godinama bio označen kao jedna od najvažnijih engleskih nogometnih nada, Palmer nije pretjerano vjerovao u sebe.
– Iskreno, nisam baš vjerovao u sebe. Ta vjera je došla tek u posljednjih nekoliko godina. Sjećam se da sam jednom došao s treninga i rekao si "da, mogu ja to". I otad osjećam da stvarno mogu.
Guardiola priznao grešku
Dodatno se počelo govoriti o Palmerovu talentu kad je kao kapetan i najbolji igrač U-18 momčadi vodio taj uzrast Cityja do prve dvostruke krune, naslova prvaka i u Premier ligi i u FA kupu. A pod prava svjetla pozornice došao je u rujnu 2020. godine kad je dobio svoju prvu priliku u seniorskoj momčadi kod Pepa Guardiole. Međutim, od tog vrhunca uslijedio je svojevrstan pad, zapravo više stagnacija. U tri godine u seniorskoj momčadi Cityja Palmer je redovito trenirao s prvom momčadi, ali ukupno dobio tek 19 nastupa, odnosno otprilike samo šest po sezoni. Nakon prve sezone u kojoj je bio strpljiv, u posljednje dvije sezone Palmer je molio Guardiolu za posudbu ili izlazni transfer, kako bi dobio pravu minutažu i pokazao koliko stvarno može dati. Nakon dvije godine odgovaranja od te želje, Guardiola je na ljeto 2023. konačno popustio i pustio Palmera u Chelsea.
Iako je Guardiola uvjerljivo najuspješniji nogometni trener današnjice, čak se i onim najboljima dogodi pogreška. Konkurencija među ofenzivnim i krilnim veznjacima u Cityju je bila suludo visoka, a i svijetloplavi klub iz Manchestera bio je toliko rezultatski i trofejno uspješan da se Pepu teško može zamjeriti činjenica da nije isprobavao puno toga drukčijeg. Međutim, to ne isključuje činjenicu da nije davao dovoljnu količinu prilika igraču koji se ispostavio kao nogometaš najvišeg svjetskog ešalona. I sam Pep na svoj način ističe da je to bila greška.
– Nisam mu dao minute koje je zaslužio dok je bio kod nas, a bio je fenomenalan igrač i dok je bio tu. Razumijem sve u potpunosti i to je moja odgovornost. U zadnje dvije godine kod nas je htio otići, ali sam ga uspijevao nagovoriti da ostane. Nakon te dvije godine prošlog ljeta nisam uspio. Jednostavno je htio otići pod svaku cijenu i više nismo mogli ništa napraviti po tom pitanju. Sad u Chelseaju ima minute koje zaslužuje i igra na nevjerojatno visokoj razini, drago mi je zbog njega – rekao je španjolski stručnjak, efektivno priznavši svoju pogrešku.
Otkako je Palmer stigao u Chelsea na kraju prošlosezonskog ljetnog prijelaznog roka, u samom je vrhu engleske Premier lige po brojnim metrikama. Od ona spomenuta 44 pogotka u kojima je direktno sudjelovao postigao je 28 pogodaka, po čemu je drugi u Premier ligi te 16 asistencija po čemu je na prvom mjestu. Također, drugi je u tom periodu po minutama potrebnim za pogodak (115), četvrti po broju kreiranih velikih prilika po utakmici (0,63) te sedmi po broju ključnih dodavanja, odnosno dodavanja koja prethode udarcu po susretu (2,38). Prema platformi Sofascore, sve te statistike generirale su njegovu prosječnu ocjenu 7,81 u tih 40 ligaških nastupa. Po tome je, od 163 igrača koji su u tom periodu upisali barem 60 posto dostupnih minuta u najjačoj ligi svijeta, od njega bolje ocijenjen samo veznjak Manchester Cityja, Rodri. Dakle, Palmer je prema statistički generiranim ocjenama pružao bolje igre od Erlinga Haalanda, Bukaya Sake, Mohameda Salaha, Kevina de Bruynea, Brune Fernandesa i brojnih drugih megazvijezda i sjajnih igrača prvog ranga engleskog nogometa. O njegovim igrama u proteklih nešto više od godinu dana najbolje govori činjenica da se našao među deset najvećih favorita za osvajanje Zlatne lopte, pa uzevši u obzir i taj dio, te njegove igre i trenutačno samopouzdanje, ne čudi njegova izjava kojom ćemo i zaključiti ovaj portretni tekst:
– Cilj je osvojiti Zlatnu loptu – rekao je Cole Palmer.
