Kada se prije 13 godina odlučio otići u Kinu, nije ni slutio u što će se njegova životna priča pretvoriti. Darko Matić (38), naš bivši nogometaš i sadašnji sportski direktor kineskog prvoligaša Daliana, na tom je trinaestogodišnjem putu, postao 'velika faca'. Igrajući u tri kineska kluba, Tianjin Teda, Beijing Guoan i Changchun Yatai afirmirao se u jednog od najvećih nogometnih autoriteta. Kinezi ga obožavaju. Uostalom, svojedobno je proglašen i najboljim sportašem grada Pekinga. On nije tipičan nogometaš, uostalom, priča čak devet svjetskih jezika! Nije slučajno da ga je Rafa Benitez, velika trenerska faca koja trenutačno vodi prvu momčad Daliana, pozvala da mu pomogne u još jednom milijunskom projektu. U Hrvatskoj nikada nije bio u fokusu kakav možda objektivno zaslužuje, svojom krivnjom. Jer, kako sam kaže:
'Ma što ću se nametati, imam svoj put...'
I kada smo se dogovarali za ovaj intervju kazao je:
- Ma nemojte pisati previše o meni. Želim samo pomoći popularizaciji kineskog nogometa. Pričat ćemo o tome. Dali su mi jako puno, ne mislim pritom na financijski aspekt, zato im želim vratiti...
Darko je, dakle, desna ruka Rafi Benitezu. Kada je Španjolac u srpnju prošle godine preuzeo Dalian, Matić je u početku njim bio na treninzima i vodio momčad, no u klubu su zaključili da je Matićev autoritet bolje iskoristiti za sportsku politiku kluba na višoj razini. Razgovor s Matićem započeli smo, naravno, od onih najaktualnijih stvari.
Kakva je situacija u Kini i kako ste vi proživjeli aktualnu krizu s koronavirusom?
- Kao i cijeli svijet. Svima su nam svezane ruke i noge. Jedva smo dočekali početak lige. No, u ovakvim kriznim situacijama postane ti jasno koliko stvari ima važnijih od nogometa. Zapravo, zamisliš se, treba li se igrati liga. No, s druge strane, kada pogledate koliku radost ljudima donosi taj sport. Navijači stalno dolaze pred stadion, dolaze pratiti naše treninge. Onda stvari, opet, sagledaš iz potpuno drugačije perspektive - počeo je Matić.
Kako je organiziran život?
- Ja sam u Kini od trećeg mjeseca. Oni to dobro kontroliraju. Postoji jako puno aplikacija i alata kojima prate kretanja građana. Žele znati gdje se tko kreće ako bi se opet zaraza proširila.
Zvuči kao distopijska Orwellova projekcija nadzora?
- Točno je. Naravno da gubiš privatnost i nije ugodno kada razmišljaš o tome da u svakom trenutku netko zna gdje se krećeš i kakve su ti navike. Primjerice, u restorane ne možete ući ako ne instaliraš aplikaciju koja skenira tvoje kretanje. Svaki korak vam znaju i prate. No, kažu da će se tako lakše pod kontrolu staviti eventualna nova ekspanzija virusa. Naravno, uvijek će nešto tako kazati. No, ja sam svakako za prevenciju širenja virusa. Ali, kada pogledate kolika je Kina... Tako veliku državu i milijunske gradove ne možete drugačije ni nadzirati ako želite preventivno djelovati protiv pošasti koronavirusa - ističe Matić.
A kako bi opisao emocije koje su dominirale u počecima ove krize, jesu li se Kinezi uplašili?
- Nikada nisam osjećao strah. Prije bih to nazvao respektom prema nepoznatom. Taj virus došao je iznenada i nismo znali s čim se borimo. Sada je psihološki lakše kada znate s čim se morate boriti. Jasno je da morate malo više pripaziti i malo češće pridržavati se osobne higijene. Preporuke su standardne, slične kao i u cijelom svijetu. Pranje ruku, alkohol za dezinfekciju i slične stvari.
Koliko će trebati vremena da se stvari vrate na stanje prije korone, posebice u mentalnom smislu?
- Sigurno će nam trebati doista vremena. No, taj proces ubrzao bi pronalazak cjepiva. U tom slučaju ljudi bi se brže opustili. Zanimljivo je kako je ova situacija promijenila brojne mentalne koncepte. Najčešće se sada ponavljala ona poslovica o tome kako zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu. Ljudi su odjednom shvatili što je važno, odnosno koliko je malo stvari važno. Pa i ja sam se bavio takvim promišljanjima. Kada si u karanteni treba ti samo jedna trenirka i majica. Kakve koristi imate od kuća i automobila kada ih ne možete koristiti. Zdravlje i sloboda puno su važniji od svih financijskih gubitaka o kojima se priča.
Kako se ovo stanje reflektiralo na financijsku projekciju kineskog nogometa?
- I u Kini su se, naravno, rezali budžeti. U većem broju slučajeva igrači su bili solidarni sa svojim klubovima i pristajali su na smanjenje primanja. I kod nas u Dalianu to je bio slučaj. Gledali smo gdje možemo pomoći. Wanda, naš glavni sponzor, velika je svjetska korporacija s tisućama zaposlenih u cijelom svijetu. Bave se nekretninama, posjeduju trgovačke centre, znate da i stadion madridskog Atletica nosi ime ove tvrtke.
Kako sada stvari stoje, trebat će vremena da sve opet postane kao prije...
- Daleko je to još od normalnog tijeka. Liga je se nastavila, ali u ekstremnim, posebnim uvjetima. Natjecanje je podijeljeno u dvije skupine po osam momčadi. Jedna je skupina kod nas u Dalianu, a druga u Suzhou, gradu u blizini Šangaja. Igrači su smješteni u jednom hotelu i moraju se strogo pridržavati epidemiološkog režima. Dakle, samo utakmice, treninzi i pravac hotel. Nema šetnje po gradu.
Kakvu sportsku strategiju Matić nastoji afirmirati u svom Dalianu?
- Nama će ovo biti zanimljiva godina. Napravili smo smjenu generacija. Kada smo lani u sedmom mjesecu preuzeli klub, momčad je bila najstarija u ligi, a sada u nastavak sezone ulazimo s najmlađom momčadi. Strategija je da šansu ponajprije damo mladim kineskim igračima. Sada u rosteru imamo 25 Kineza i petoricu stranaca. Najpoznatiji je, naravno, Marek Hamšik, tu su još Šveđani Marcus Danielson i Sam Larsson, Salomon Rondon iz Venezuele i Ganac Emmanuel Boateng.
Kineski nogomet doživljava novu transformaciju. Veliki milijunski transferi u kojima su se dovodili isluženi igrači, sada su prošlost.
- Takvi transferi odradili su svoju svrhu. Cilj je bio globalno popularizirati ligu. No, takvih transfera neće biti u budućnosti ili će ih biti znatno manje. Kinezi su shvatili da moraju ulagati u infrastrukturu, kampove i stadione. Također, njihov najveći dugoročni fokus su omladinske škole. Projekcija je da će sve više dovoditi stručnjake za rad u omladinskim kategorijama. Jako puno kineskih klubova ulaže u takve trenere. Jer, smatraju da njihove mlade igrače treba pripremiti tehnički i taktički po visokim standardima da bi oni u budućnosti mogli raditi u sustavima kakve će, primjerice, uspostaviti treneri poput Rafe Beniteza - naglašava Matić.
Možda se tu, uz vaše lobiranje, otvori prostora i za naše mlade trenere?
- Jako mi je drago što na ozbiljnoj europskoj sceni imamo tako jake trenere poput Slavena Bilića, Nike Kovača, Ivana Leke ili Ivana Jurića. Kada govorimo o Hrvatskoj, tu je do jučer bio i Nenad Bjelica. Naravno, izdvojio bih i Gorana Tomića koji predvodi novi val mladih trenera. Gorana sam upoznao prije nekoliko godina u Pekingu. On spada u onu kategoriju ljudi kod kojih na prvoj kavi vidite jasne principe po kojima možete zaključiti da će napraviti veliku trenersku karijeru. Stalno pratim njegov put i jako mi je drago što s Lokomotivom svake godine napravi iskorak. Volio bih, naravno, da neki od naših trenera u budućnosti dođu raditi u Kinu.
Kako je surađivati s Rafom Benitezom?
- Ostavlja dojam velikog stručnjaka, smirenog i inteligentnog čovjeka koji u svakom trenutku zna što radi. Savršeno anticipira događanja u nogometnom smislu. Posebno mi se dojmilo što je veliki radnik, 24 sata dnevno je u nogometu. Ali kod takvih veličina to je potpuno prirodna stvar. Za mene je druženje s njim neprocjenjiva škola zbog silnih priča koje me toliko zanimaju. Pa pogledajte samo kolike velike klubove je vodio, velike igrače i kolike trofeje je osvajao gdje god je trenirao.
Pričate li mu o Hrvatskoj?
- Ma ne treba,m posebno. Zna on sve. Uostalom, u Hrvatskoj ima dosta prijatelja, vodio je dosta naših igrača. Španjolci vole nas Hrvate. Uvijek kaže kako je nevjerojatno da tako mlada i mala nacija ima toliki broj talenata...
Hoćete li ga dovesti u Hrvatsku?
- On inače živi u Liverpoolu tako da je za njega idealan zimski period. Ne voli vrućinu. Možda ga dovedem u budućnosti...
Je li lakša funkcija trenera ili sportskog direktora?
- U budućnosti se više vidim u menadžmentu kluba, više nego u trenerskom poslu. Nakon samo nekoliko tjedana od dolaska, mene su odmah postavili za sportskog direktora. Smatraju da će više profitirati od mog iskustva iz Europe, odnosno Kine. Rafa mi vjeruje, ljudi u klubu isto tako. Činim sve da ih ne razočaram.
Možemo li očekivati kojeg Hrvata uskoro u Dalianu?
- Možete očekivati kvalitetne igrače, to je najvažniji kriterij. Naravno, pratimo cijelo svjetsko tržište, pa tako i hrvatsko.
Pratite i HNL?
- Naravno. Pokušavam pratiti kad god stignem. Drago mi je što je ove godine borba za plasman u Europu bila tako zanimljiva. To je dokaz da liga raste u svakom smislu i to je jako dobro za hrvatski nogomet.
Kada ste zadnji put bili na ovim našim prostorima?
- Nisam već dvije godine bio u Hrvatskoj, pa tako ni u mom rodnom Domaljevcu. Kada sam tamo volim otići s obitelji na more. Nemam svoju posebnu oazu, volim istraživati hrvatsku obalu. Hrvatska je tako lijepa država i želim obići cijelu našu obalu i upoznati je. To mi je velika želja. Nadam se da ću u prosincu ove godine malo doći u Hrvatsku. Teško je u ovom poslu planirati na duge staze. Ali jedva čekam doći u Hrvatsku - zaključio je Matić.
Cuj 9jezika.a deseti sapce ili