I opet ispada da je Nenad Bjelica mogao nešto što Zoran Mamić (za sada) ne može – razbuditi, razdrmati i raspištoljiti Brunu Petkovića. Naime, doista zabrinjavajuće zvuči podatak da prvi napadač Dinama u klupskom dresu ove sezone još nije postigao pogodak iz igre (jedan je postigao za reprezentaciju u susretu s Portugalom).
Dapače, Bruno Petković uopće nije postigao pogodak iz igre za Dinamo otkako ga ponovno vodi Zoran Mamić, zapravo još od 17. lipnja 2020. i 90. minute utakmice sa Slavenom Belupom u Maksimiru kada je trener plavih još bio Igor Jovićević. I otad Bruno kao da je povukao ručnu, kao da se zamrznula slika, kao da je netko ugasio svjetlo...
Sve je dalje od gola
Pogledajte što kažu brojke: Bruno Petković u ovoj je sezoni proveo 713 minuta na travnjaku u svim natjecanjima, odnosno u devet nastupa, i postigao samo dva pogotka, oba iz kaznenih udaraca, Istri 1961. u 2., odnosno Šibeniku u 6. kolu.
I bilo bi možda malo utjehe u činjenici da je Bruno stalno u šansi pa ne zabija, kao što svakom golgeteru dođe krizno razdoblje. Nažalost, kod Brune ni to nije slučaj; on je sve dalje od gola, sve manje u šansi, pa ne može ni promašivati.
I sada još podatak s početka priče: u ovo doba, dakle do studenoga 2019. godine, Petković je kod Bjelice već bio postigao sedam pogodaka (od kraja sezone ukupno 13), plus tri za reprezentaciju. U čemu je onda štos, kako je to Bjelica uspio razdrmati Petkovića, a Mamić ne uspijeva, i je li to uopće ovisi o treneru?
Jedan od Petkovićevih trenera u mlađim kategorijama bio je Besnik Prenga. Vodio ga je u najosjetljivijem razdoblju karijere, u juniorima Hrvatskog dragovoljca.
– Govorimo li o utjecaju trenera na igrača, onda treba biti objektivan i konstatirati da je Bruno i kod Bjelice premalo zabijao. Ma, iskreno, svi mi treneri koji smo ga vodili nismo uzeli najbolje od njega ili nam on to nije dao – kazao nam je Prenga.
U čemu je onda problem, je li za to kriv igrač ili su krivi treneri?
– Najprije, Bruno je izvanredan dečko, izvrstan nogometaš na kojeg sam oduvijek bio slab. Ali, ako tražimo od njega da bude stroj za golove, onda svi imamo prevelika očekivanja jer Bruno nikada nije bio klasični centarfor. On je specifičan napadač kojemu je uvijek prvo na umu asistirati suigraču, umjesto da želi biti strijelac. Bruno uživa igrati nogomet, on nije škrtac i egoist, i zato ga suigrači obožavaju, pa čak i po cijenu da sebe na neki način zakida – kaže Prenga i nastavlja:
– Ova Brunina kriza je prolazna, njemu će doći onaj dan, tjedan ili mjesec u kojemu će opet eksplodirati i ponovno biti ubojit. E sad, volio bih kada bi se njemu u jednom trenutku dogodio onaj klik u glavi koji će ga usmjeriti prema tome da bude golgeter. Kao što je to u jednom trenutku karijere shvatio Ibrahimović. I on je dugo živio za asistencije, a onda, kada je došao u Juventus, shvatio je da se mora promijeniti. Da se Bruni Petkoviću dogodio taj klik, on bi već bio u Juventusu. Za mene je on top, top, top igrač!
Jeste li imali iskustvo s Bruninim voljnim momentom? Je li vam ponekad izgledalo kao da mu se ne da?
– Ne, Bruno nikada nije pružao otpor radu, premda je na treninzima više volio raditi ono u čemu je bio dobar. Znao je, doduše, zakasniti na trening, ali na terenu mu je išlo ili mu nije išlo. Kada mu je išlo, onda je to bila uživancija jer je drukčiji igrač, jer radi i vidi stvari koje drugi igrači nisu u stanju vidjeti – dodaje Prenga.
Bez hat-tricka u karijeri
A kako je izgledalo kada mu nije išlo?
– Trener sam čvrste ruke i ni za koga nisam imao popusta. Sjećam se da sam ga znao poslati i na tribinu kada je to zaslužio, a jednom sam ga, kao pedagošku mjeru, u utakmici s Hajdukom, zagrijavao 90 minuta i nisam ga uveo u igru. Ali, uvijek sam ga volio i o Bruni doista mislim sve najbolje. S njim samo treba biti strpljiv i on će svoju klasu sigurno pokazati – zaključio je Prenga.
Zanimljivo, Bruno Petković samo je jednom otkad je u Dinamu postigao dva pogotka u jednoj utakmici, protiv zaprešićkog Intera u rujnu 2018., a, zamislite, nikada u karijeri nije postigao hat-trick!? Za utjehu, Bruno je jedini Dinamov strijelac u osmini finala Europskog kupa (Benfica) unatrag pola stoljeća. Naravno – iz penala.
Je li ovo plaćeni članak ili novi simptom korone? Bruno je igrač bez dovoljno želje i motiva za igru a to ga čini lijenim, tromim i nespretnim glumcem. U normalnim ekipama vrlo brzo bi ga probudili ili otpisali!