Hrvatska slavi svoju novu sportsku heroinu. U istinsku sportsku veličinu jučer se u Tokiju prometnula 23-godišnja tekvondašica Matea Jelić, aktualna europska prvakinja koja je ušla u hram olimpijskih besmrtnica.
Mlada Kninjanka, 23-godišnja članica Marjana, splitske tvornice šampiona, sljedeće tri godine, sve do Igara u Parizu, nosit će aureolu olimpijske pobjednice.
– Ja sam samo jedna obična cura iz Knina koja se borila za svoje snove i koja ih je i ostvarila. Ako mogu ja, onda možete i vi, nadam se da će se sada puno mladih ljudi zaljubiti u te-kvon-do, što je meni bio najveći cilj. I želim da i oni pokušaju ostvariti svoje snove – bila je jedna od prvih Mateinih izjava, nakon što je preuzela svoje zlato.
– Puno sam puta u životu maštala o ovom trenutku, zamišljala sam ovo. Ali, iskreno ću vam reći, nisam mogla ni zamisliti da će osjećaj biti ovako lijep.
Nakon što su zemlje iz okruženja (Srbija, Slovenija, Kosovo) u tome uspjele već prvog natjecateljskog dana, Hrvatska je svoju prvu medalju na tokijskim Olimpijskim igrama osvojila trećeg dana. A podarila joj ju je ova fantastična djevojka pobijedivši Britanku Lauren Williams u iznimno uzbudljivom finalu s triler završnicom (25:22).
Na SP-u joj se srušio svijet
U svoj medaljaški pohod Matea je krenula uvjerljivom pobjedom nad Haićankom Lauren Lee (22:2, prekid), a u četvrtfinalu sučelila se s puno ozbiljnijom preprekom. Brazilki Mileni Titoneli, nekoj vrsti svoje noćne more, uzvratila je nevjerojatnom silinom uzvratila za poraz u četvrtfinalu SP-a u Manchesteru prije dvije godine. U posljednjim trenucima te borbe Matea je vodila 13:11 i trebala je samo diskretno izaći, povlačeći se, iz borilišta za što bi zaradila jedan kazneni bod, no primila je udarac u glavu za veliku traumu.
– Tada mi se srušio svijet. Nekoliko sati mislila sam da ne vrijedi živjeti – ispričala nam je Matea ovog proljeća.
Slični tonovi prevladavali su i u njezinu reprezentativnom okruženju pa tako i u razgovoru sa Sandrom Deakom, glavnim tajnikom njezina splitskog kluba Marjan.
– Šetao sam s njom nakon tog poraza po gradu i ona je govorila da je sve gotovo i da ništa više nema smisla. No, kada se sabrala, nakon nekoliko sati, rekla je sad moram pokazati da sam najbolja i sve pobijediti.
>>Matea Jelić osigurala Hrvatskoj prvu medalju u Tokiju!
A tako je počela govoriti nakon ozbiljnog razgovora s glavnim trenerom reprezentacije, i utemeljitelje Marjana, Tonijem Tomasom za čiji doprinos Deak kaže ovo:
– Toni joj je rekao pa nećeš valjda sada odustati zbog jednog neoprezno primljenog udarca. Imaš još nekoliko mjeseci i puno bodova u igri za plasman na Olimpijske igre.
I doista, nakon toga peha, Matea je osvojila dva zlata na Grand-prix turnirima, zlato na Grand Slamu te europsko zlato.
– Još kada je 2014. postala svjetska juniorska prvakinja, kazala je da je njezin cilj olimpijska medalja u Tokiju – podsjetio nas je Deak koji je spomenuo i njezina prethodnog trenera.
– Matea je iz Knina prešla u naš klub negdje krajem 2015. godine, a do tada ju je vodio Dragan Pinjuh, čovjek koji u maloj sredini radio odličan posao i izbacuje talente.
Nakon što je Pinjuh odlično odradio prvu dionicu njezina sportskog izrastanja, Mateu je preuzeo Toni Tomas, dokazano jedan od najboljih svjetskih tekvondaških trenera. I u klubu s puno više resursa izbrusio je taj nebrušeni kninski dragulj do ponajbolje svjetske tekvondašice. A kako je to radio, prenosi nam Deak:
– Toni je s Mateom jako puno radio i neku vrstu mentalnog treninga. Odlučio ju je dovesti do razine da ona shvati da može biti najbolja, da prestane gubiti borbe kao što ih je gubila u Manchesteru i korejskom Muju. A podsjetit ću vas, na SP-u 2017. Matea je također izgubila u četvrtfinalu i to od velike Turkinje Tatar Nur. Vodila je 4-0, a potom izgubila na zlatni bod.
Malo je nedostajalo da Matea svoju “osvetničku misiju” nastavi i protiv Nur. Naime, u polufinalu joj se smiješio baš taj meč, no onda je Nur izgubila od McPherson i to na zlatni bod pa se Jelić u borbi za finale suočila s bivšom svjetskom doprvakinjom (2017.) i brončanom s Olimpijskih igara u Londonu (2012.). A u toj borbi Jelić je pokazala sedam godina starijoj suparnici da je njezino vrijeme prošlo, a da je Mateino vrijeme došlo jer već tijekom druge runde više nije bilo ni tragova nekakve neizvjesnosti pa je borba završila s 15:4.
Premda je to već u tom trenutku bio povijesni rezultat za hrvatski te-kvon-do – prva sjajnija medalja od prethodne tri bronce – euforije nije bilo. Matea je iz borilišta izašla samo sa smiješkom, s kakvim je i ulazila u borbe, i uz lagani zagrljaj trenera Tomasa. A on nije dopustio ni sebi i svojoj štićenici da ih preplave osjećaji, već se usredotočio na ono što slijedi, a to je bio olimpijski finale.
Istovremeno u Mateinu rodnom Kninu zavladalo je veliko slavlje. Ponajprije u obitelji Jelićevih, a slavili su mama Ljilja, tata Mate, brat Kristijan i mlađa sestra Ivona, inače talentirana tekvondašica, osmašica, koja se plasirala na kadetsko Prvenstvo Europe.
Nakon što je proljetos postala prvakinja Europe, Matea nam je ovako govorila o svojim roditeljima.
– Moja mama je zastupnica kozmetike Avon i radi od kuće, da je što više s bratom i sestrom, a tata je pirotehničar. Kada sam bila mala, za tatu sam jako strahovala, no sada znam da je dobar u svom poslu, posvećen i pažljiv, pa se ne bojim. No, zato sam jako ponosna na njega i veliki mi je primjer.
Bila bi šteta da sam odustala
I roditelji Jelić mogu itekako biti ponosni na svoju stariju kćer čiji su talent i upornost dosegnuli najviše sportske vrhove. A ona nam je ovog proljeća kazala ovo:
– Moji sljedeći ciljevi su biti olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja, no sve je u Božjim rukama. Meni je uvijek moja obitelj bila moja najveća snaga, no kako ne živim s njima i puno putujem, novu snagu pronašla sam u vjeri u Boga na što je najviše utjecao moj trener.
I doista, i ona i trener izgledali su iznimno usredotočeno na svoj životni cilj.
– Još na Prvenstvu Europe kazala sam treneru Tomasu da ću osvojiti i europsko i olimpijsko zlato. Nisam time ništa loše mislila o protivnicama, to su zvijeri, jako kvalitetne tekvondašice, no ja sam znala koliko radimo i koliko vrijedimo. Volim se boriti za svoju državu, baš kao i moj trener, i u tome smo se našli. Vrijedilo je boriti se za ovo.
A činila je to i trenucima kada je izgledalo da će se morati zadovoljiti srebrom. Naime, još 19 sekundi prije kraja Matea je zaostajala šest bodova (15:21), a Britanka je možda već guštala u uzvratu za poraz u finalu Prvenstva Europe (10:13). No, ako je to i pomislila, onda se gadno preračunala. Jer, uslijedila je demonstracija iznimnog talenta hrvatske tekvondašice koja je za 16 sekundi osvojila deset bodova. Pogodila je nogom u tijelo pa dvaput nogom u glavu za potpuni preokret (24:21) za veliki trijumf.
– Nadam se da sam pokazala da se ne isplati odustati, da ima nade za vas do posljednje sekunde. Meni je ovo lekcija za cijeli život, da nikad ne stanem dok ne pobijedim. Po tom načelu i živim. Bila bi šteta da sam stala.
>> Pogledajte: Jelić i Kanaet za povijest!
Ma Matea je divojka i pol. Još jednom čestitke od srca.