Pred nama je deveto izdanje Snježne kraljice (4. i 6. siječnja), deveta ženska i šesta muška slalomska utrka Svjetskog kupa na Sljemenu. Premda je za direktora utrke Vedrana Pavleka (39) sve to sada već rutina, on dirigira pripremama s jednakim žarom kao i prilikom prvog izdanja utrke, tada prozvane Snježnim medvjedom.
– Prvu je utrku bilo najteže organizirati jer za nas je sve bilo novo. Nije se samo radila staza, već se i cesta uređivala, pa smo bili opterećeni i građevinskim radovima. Već je te godine postignuta vrlo visoka razina, no najveći iskorak napravili smo druge godine. Od te ekipe do danas ostalo je oko 75 posto ljudi, što je za organizaciju takve priredbe jako poželjno.
Kada ste osam puta nešto uspješno organizirali, zacijelo to sada radite s rutinom. No, ima li još nepredviđenih prepreka?
U “sretnoj vezi” sa skijalištima
– S obzirom na to da nije riječ o stadionu ili dvorani, nego o događaju koji se, uz kompliciranu transportnu situaciju, događa na planini, najviše nas može poremetiti vremenska situacija. Ona pomiče i odgađa neke stvari pa upadate u vremenske škripce. Za nas koji pripremamo utrku, već devetu godinu nema praznika, nema Božića, Nove godine... Radi se neprekidno.
Koliko je sve to skupa stresno?
– Jako je stresno. Ponekad u dva dana morate napraviti ono što ste planirali u sedam. U ovim danima kada uspijem odspavati više od četiri sata, to je jako puno. Za vrijeme božićnih dana radio sam od kuće, imao sastanke u Zagrebu, no od 28. prosinca sam na Sljemenu. Napravim si “ured” gdje stignem. Lani sam jednom radio u HTV-ovu šatoru, drugi put u vidikovcu, jednom u cilju.
Pavlek često radi duboko u noć, tada se voli baviti papirologijom i donositi odluke.
– Ima puno stvari koje ja moram pregledati ili odobriti, bilo da su akreditacije ili nešto u vezi s opremom, a za to mi trebaju mir i koncentracija.
S obzirom na uigranost ekipe oko njega, možda i ne bi morao provoditi besane noći, no on je očito tip rukovoditelja koji mora kontrolirati svaku stavku.
– Djelomično je tako. Moji ljudi rade sve više sami, no neke se stvari moraju koordinirati i zbog toga mi imamo i sastanke tijekom noći, nekad i do tri, četiri ujutro!
Kako za sebe kaže da ga privatno nema ni za koga od listopada do svibnja, onda je logično i da se još nije skrasio. Kako i bi kada je u “sretnoj vezi” s laptopom i skijalištima!
– Od početka listopada do kraja ožujka za mene nema praznika, vikenda, slobodnog dana... Zapravo, za mene su travanj i svibanj još teži jer izađeš iscrpljen iz sezone, a već moraš pripremati novu. Taj učinak je preduvjet da ti sljedeća sezona dobro teče.
Kao i svaka mama, i Vedranova negoduje što još nema snahu i unučiće. Konkurira li za to mjesto još uvijek izvjesna talijanska ljepotica rumunjskih korijena Roxana?
– U vezi smo već neko vrijeme, no vidimo se jednom u dva mjeseca. U ovo vrijeme i bolje je da mi djevojka nije iz Zagreba jer ne znam kako bih joj objasnio da nemam vremena ni za koga, pa ni za sebe. U tim situacijama trpe i posao i obitelj. Kada je to 20 posto kompromisa, onda to još i može proći, no ako je 80 posto kompromisa, onda nema smisla.
Dakle, mama će morati još pričekati, baš kao i na završavanje fakulteta koji je zapostavio one godine (1998.) kada je prihvatio ponudu Ante Kostelića da se posveti logističkoj brizi o nacionalnom savezu i Ivičinoj i Janičinoj karijeri.
– Kad se jednom naučiš na takav način života, onda je teško “prešaltati” se. Uostalom, za muškarce ima više vremena da postanu roditelji nego za žene kojima biološki sat otkucava brže. Osim toga, ja sam u svojoj glavi 10 godina mlađi. Živim u obiteljskoj kući u Gračanima s majkom, no ja sam oko 200 dana godišnje na putu, a i kada sam u Zagrebu, nema me kod kuće.
Uz takvu poslovnu jurnjavu potrebno je imati i dobre ispušne ventile.
– Ljudi misle da ja puno skijam, a 90 posto mog boravka na skijama jest “abručanje” ili stajanje na stazi i u cilju. Ja tijekom sezone možda tek na tri, četiri skijališta uzmem štapove u ruke i odem sat-dva skijati za dušu. Volim se skijati u Zermattu, ali i na američkom snijegu. Volim se skijati i na proljeće na Sljemenu ako nakon završetka sezone gore ima snijega. Tada odem ujutro rano, prije svih sastanaka.
S obzirom na “spojenost tih posuda” mnogi se pitaju što će biti sa Snježnom kraljicom i Hrvatskim skijaškim savezom kada Pavleka u skijanju više ne bude. Sadašnji ugovor istječe mu 2014. godine.
– To je još jedan od mojih ciljeva, da i Sljeme i Savez idu dalje dobro i bez mene, jer svatko se potroši. No, o tome ne mogu razmišljati u danima utrka. Za takvo što trebaju trezvena glava i miran san. U svakom slučaju, pokušat ću napraviti organizaciju da funkcionira bez mene. Nije to lako, uvijek treba netko biti motor, kako u savezima, tako i u tvrtkama.
Vedran je već imao ponuda izvan skijanja jer i oni na suhom prepoznali su operativnu energiju i vještine.
– Imao sam ponuda i prije 10-ak godina dok su Janica i Ivica bili na početku, a i u posljednje vrijeme. One su možda bile financijski bolje, no ovo je moja ljubav, s tim sam počeo i ne želim otići dok ne bude sve posloženo.
U Svjetskom skijaškom savezu uživa veliki ugled - u lipanjskom izboru za člana vijeća dobio je 110 od 123 moguća glasa - pa proteže li se projekcija njegove karijere u tom smjeru?
– Teško mi je sada o tome govoriti. Moj mandat u hrvatskom skijanju traje do 2014. i cilj je da Sljeme i novi naraštaji održe hrvatsko skijanje u Svjetskom kupu.
Moguć je i odlazak iz skijanja
Moguć je, kaže on, i potpuni odlazak iz skijanja, no to je manje vjerojatno.
– Kada si toliko godina ugradio u nešto, kada si u tome doma i kada poželiš iz toga otići moraš biti svjestan da ćeš nešto novo morati početi graditi ispočetka. A ja svijet skijanja poznajem i s natjecateljske strane, ali i iz perspektive vođe reprezentacije i organizatora utrka Svjetskog kupa.
Razgovor nas je opet vratio na Sljeme i na Pavlekovo insistiranje na najvišim standardima uobličenima u proračun od 23,5 milijuna kuna. Može li ta utrka biti jeftinija? Mora li imati jedan od najvećih nagradnih fondova i smještaj u jednom od najboljih hotela u cijelom skijaškom cirkusu?
– Mogli bismo srezati troškove za trećinu da se utrke ne događaju na planini, u parku prirode gdje sve treba biti montažno. U hotelu Westin imamo povoljnu cijenu i sve natjecatelje na jednom mjestu, baš kao i prostorije za pripremanje skija. Da sve to imamo na više lokacija, pitanje je bi li to bilo jeftinije. Inače, mi dugoročno možemo opstati jedino ponudimo li utrku na najvišoj razini. Uostalom, ti naši komercijalni prihodi, a oni su 75 posto za utrku, a 65 posto za Savez, padali bi da padne zanimanje međunarodne skijaške javnosti za našu utrku. Da nismo napravili kvalitetnu žensku utrku, vrlo teško bismo dobili mušku, a za nas bi organizacija samo jedne utrke bila neodrživa.
Što bi se dogodilo kada bi Zagreb odustao od Svjetskog kupa?
- Taj termin ugrabio bi netko drugi. Recimo, Austrijanci nemaju utrku Svjetskog kupa u poznatim skijalištima kao što su Flachau, St. Anton, Hinterstoder. Talijanima Madona di Campiglio, Sestriere, Alta Badia nisu stalni u kalendaru, a, recimo, ni bugarskog Banskog neće biti sljedeće tri godine.
Priča o Snježnoj kraljici i razgovor s Vedranom Pavlokom objavljena je u sportskom tjedniku Max!
Jadničak baš mi ga je žal. Prodavanje magle. Brine on samo o svojoj lisnici , a ne o tome da se iz svega toga izvuče nekakva korist za Zagreb i Hrvatsku . Nažalost sve to još kak tak klapa dokok Kostelić može skijati. Koga on to zavarava , nisu zgrebčani dolazili na Sljeme radi toga kaj su veliki ljubitelji skijanja , nego zbog Janice i Ivice. Išli su navijači za njima i po cijeloj Europi.