Nesretan je Velimir Perasović zbog toga što se dan poslije poraza u Vitoriji priča o tome je li njegova Cibona pustila njegovu bivšem klubu (90:102), a ne o tome kako su vukovi četiri puta skuplje domaćine 37 minuta držali u šahu.
Uostalom, zar bi se netko, tko hoće pustiti susret, iz petnih žila trudio da u 36. minuti povede sa 14 razlike. Zar ne bi bilo jednostavnije da vodi susret tako da se izgubi u osnovnom dijelu, a ne nakon produžetka. Ako je netko htio dobiti tu utakmicu, onda je to svakako Peras.
Zbog svoje kompetitivne prirode, ali i zbog načina na koji je morao otići iz tadašnje Tau Ceramice. Predsjednik Querejeta ga se nekorektno riješio u trenutku kada je pretrpio srčani udar i, da je pravice, u četvrtfinalu bi igrao ruski Himki, a ne Caja Laboral.
Nabrajajući pogreške Gordona, Udriha i Radoševića u završnici, pitali smo na koga je najviše ljut?
- Ne mogu biti ljut na one koji su htjeli pobijediti i koji su pri tome pogriješili.
Priupitali smo hoće li se ovo odraziti na nedjeljnu utakmicu s Olimpijom?
- Zar nije bilo normalno da u ovakvoj sitauciji izgubimo sa 30 razlike. Mi smo napunili čašu koja je bila prazna. Koja tragedija!? Pa Caja dvije sezone nije izgubila doma u ACB ligi.
S ovim za cibose prestaje euroligaški izlog. Hoće li to slomiti strpljenje neplaćenih igrača, posebice onih kojima ugovor istječe već ovog ljeta?
- Situacija nije normalna, puna je apsurda i ja ne mogu više ništa kontrolirati. Ne znam hoće li neki igrači otići. Mogu ići samo dan za danom.
Svijetla točka u tužnoj priči bio je transparent od 15 metara “Bez tebe nema povijesti, hvala ti, Peras.” Tako su se negdašnjem sjajnom šuteru zahvalili navijači kluba kojem je Stobrečanin donio prva dva trofeja.
- Pljeskali su mi prije utakmice. Vidio sam transparent. Ponosan sam, to me ganulo - priznaje Peras.
Možda novinar nije upoznat s time da namještanja u utakmicama ima. Možda ne zna da je \"koeficijent\" na neriješeno visok. A možda se samo pravi budalom.