Od danas, nakon prijateljske utakmice s Armenijom (90. u Fifinu poretku) u Velikoj Gorici, hrvatska nogometna reprezentacija imat će novoga člana kluba 100.
Nakon Modrića (136), Srne (134), Pletikose (114), Rakitića (106), Šimunića (105), Olića (104), Ćorluke (103) i Šimića (100), u ovo ekskluzivno društvo ulazi i 32-godišnji Omišanin Ivan Perišić.
Svoj put u reprezentaciji počeo je 26. ožujka 2011. u Tbilisiju, gdje je Hrvatska bila poražena od Gruzije (0:1). Armenija će biti osma zemlja bivšega Sovjetskog Saveza protiv koje će Perišić nastupiti, nakon Gruzije, Letonije, Estonije, Azerbajdžana, Rusije, Moldavije i Ukrajine, a za Hrvatsku je igrao na dva svjetska (2014., 2018.) i dva europska (2012., 2016.) prvenstva.
Imao vremena za prilagodbu
Zanimljivo, čak su 16-orica reprezentativaca s Dalićeva popisa za Euro 2020. bila mlađi debitanti u nacionalnoj momčadi od Perišića, koji je prvi put nastupio s 22 godine, jedan mjesec i 24 dana. Za usporedbu, Nikola Vlašić debitirao je s 19 godina, sedam mjeseci i 24 dana, a kapetan Modrić s 20 godina, pet mjeseci i 22 dana.
Zašto je Perišić tako kasno debitirao za reprezentaciju?, pitali smo tadašnjega Bilićeva asistenta Nikolu Jurčevića.
– Zato što je, do eksplozije u Club Bruggeu, Ivan tražio svoju stabilnost i kontinuitet u svojim klubovima. On je naravno bio primijećen i evidentiran, jer je pokazivao svoju nadarenost, i samo se čekalo da potpuno sazre kako bi dobio poziv. Nije prekasno debitirati s 22 godine. Ivan je imao vremena prilagoditi se, uloviti poziciju i izrasti u jednoga od nositelja reprezentacije, u vrhunsku klasu – kazao nam je Jurčević i dodao:
– Perišić je doista rijedak slučaj nogometaša koji se jednako dobro služi s obje noge. Bio sam impresioniran kada je to demonstrirao na treninzima, nije se moglo uočiti kojom nogom bolje udara loptu.
Legenda svoga kraja
Nepotrebno je naglašavati kakav je to nogometaš kada su ga u svoje redove dovodili Borussia Dortmund, Bayern, a pokazalo se i kako je Conteu bio iznimno bitan u osvajanju naslova s Interom.
Ivan Perišić u reprezentaciji naravno nisu samo lijeva i desna noga, dribling, brzina i razoran šut. Njegova posebnost su i požrtvovnost, srčanost, zanos i strast s kojom je oduvijek nastupao za Hrvatsku. Zato je Perišić, kao jedan od hrvatskih sportskih junaka, za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji dobio jumbo plakat na prilazu svojemu Omišu. Ivan je već sada legenda svoga poljičkoga kraja, jedan od onih nepoderivih i neslomljivih koji bi za Hrvatsku igrao i do četrdesete ako ga zdravlje posluži. A motiva i želje ima koliko hoćeš.
Primjerice, Ivan s pet pogodaka s Mandžukićem dijeli drugo mjesto u redoslijedu hrvatskih strijelaca na svjetskim prvenstvima, bolji je samo Šuker sa šest. Jedan gol mu nedostaje da dostigne i najboljega našega strijelca na Eurima Mandžukića (3), a s još dva pogotka (možda baš danas protiv Armenije) dostigao bi trećega strijelca u povijesti vatrenih Eduarda (29). Ispred bi bili samo još Mandžukić (33) i Šuker (45).
Zanimljivost je i kako je Ivan Perišić jedan od samo dvojice (uz Ćaletu-Cara) reprezentativaca s Dalićeva popisa koji nikada nije nastupio u Hrvatskoj ligi. Tko zna, možda se jednoga dana vrati u svoj Hajduk iz kojega je golobrad bio ubačen u žrvanj okrutnoga, nemilosrdnoga nogometnoga profesionalizma, kada je kao 17-godišnjak prešao u francuski Sochaux.
Od ostalih naših reprezentativaca s popisa za Euro, najbliži stotki je Domagoj Vida, za sada na 86 nastupa, a sljedeći nakon njega je Mateo Kovačić sa 66 nastupa. Neće tako skoro netko dostići Ivana...
Bi li vi htjeli da vaš sin postane navijač ili kćer navijačica?