Čuo sam se s bivšim suigračima iz Borussije uoči ove utakmice, poželio im sreću, i naravno svome bivšemu treneru Kloppu. Pa ipak imam i ja zasluge za ovo finale Borussije, pola godine sam bio dio te momčadi ove sezone, odigrao sam šest utakmica u skupini Lige prvaka.
Naravno da sam razočaran, žao mi je što ova sjajna Borussijina sezona nije okrunjena najvećim trofejem. Zasluge za to idu svakako Bayernu, jer je u presudnim trenucima bio bolji, ali ne mogu ne istaknuti kako je talijanski sudac Rizzoli pogurao Bavarce prema naslovu.
Rizzoli je barem u dva navrata bio blagonaklon prema igračima Bayerna; najprije prema Riberyu, koji je u prvom poluvremenu laktom udario Lewandowskog i trebao je dobiti najmanje žuti karton. Poslije je Francuz u drugome poluvremenu dobio žuti, pa bi izletio iz igre.
Drugi ključni trenutak utakmice bio je start Dantea na Reusu, kod kaznenoga udarca. Bio je to preoštar prekršaj i Dante je trebao dobiti drugi žuti, odnosno crveni karton. S igračem manje Bayern sigurno ne bi bio u stanju tako dominirati u završnici utakmice. Šteta što je sudac tako pokvario ovaj finale.
Borussia je krenula dobro u utakmicu, odigrala odlično prvih pola sata, stvorila nekoliko odličnih šansi, a onda je uslijedio logičan pad. Teško je dominirati protiv Bayerna, jer on je ipak u ovom trenutku najbolja njemačka momčad.
Jürgen Klopp nije ništa mijenjao do pred sam kraj utakmice - to mi je upalo u oči. Prema svome bivšemu treneru ne osjećam nikakvu gorčinu, on je prema meni postupio kako je smatrao da je najbolje za momčad, i tu mu se ne može ništa zamjeriti. I da sam ostao u Borussiji, na Wembleyu ne bih bio u početnoj momčadi, znam kakva su njegova nogometna razmišljanja. A to što nije nikoga mijenjao, razlog je što nije imao baš nekoga izbora na klupi.
Da sam ja ostao, vjerojatno bi bilo pred kraj utakmice - ajde, Ivane, ulazi, pomozi!
Međutim, ja nimalo ne žalim što sam odlučio promijeniti sredinu. Uvjeren sam da sam napravio dobar potez za svoju karijeru.
