Nakon što je u Šangaju bacila disk do hrvatskog rekorda (68,24), Sandra Perković kazala je pred hrvatskim novinarima da je u tom dosegu bilo i ponešto inata jer je trenutačno drugi svjetski rezultat ostvarila u gradu u kojem je njezin dopinški nalaz bio pozitivan.
– Bilo je tu i inata jer su neke konkurentice okretale glavu od mene. Pokazala sam da mogu bacati i po kiši, čekala sam pravi osjećaj, i to se u zadnjem hicu i dogodilo, baš tada se malo vrijeme smirilo. Nakon ovoga ne bojim se ni prevrtljivog londonskog vremena.
Po riječima njezinog trenera Ivana Ivančića, bio je to hitac dužine vrijedne olimpijske medalje.
– U posljednjih 20 godina hitac od 68 metara bio je dovoljan za medalju – dodala je Sandra.
Trener Ivančić zvučao je vrlo samouvjereno kada su u pitanju Sandrini izgledi za olimpijsko odličje.
– S tempiranjem forme nećemo imati problema, samo daj Bože da nam se poveća motiv za rad, da se Sandra u tome približi mojim standardima. Onda se neće morati bojati nikoga, osim eventualno kakvih Marsovaca. Nikome ne prijetimo, ali se nikoga ni ne bojimo.
Priupitana na što je trener mislio kad je spomenuo potrebu za pojačavanjem motiva, Sandra je objasnila:
– Trener nikada nije zadovoljan, tako je i s mojim treninzima koji idu sasvim dobro. No, on je nezasitan.
Sandra samo naprijed! Tko gubi, ima pravo da se ljuti i okreće glavu!