Sandra Perković još jednom je oduševila svojom izvedbom na velikom atletskom natjecanju. Na Svjetskom prvenstvu u američkom Eugeneu osvojila je srebrnu medalju u bacanju diska sa svojim najboljim ovosezonskim hicem – 68,45 metara.
Prva je bila Kineskinja Bin Feng s hicem od 69,12 metara, a treća je Amerikanka Valarie Allman s hicem od 68,30 metara. Allman je u dvije godine bila nepobjediva na svim natjecanjima. Izgubila je do ovog SP-a samo jednom, od Sandre na mitingu Dijamantne lige u Oslu. Sve je bilo podređeno da na svom terenu osvoji novo zlato. Ali, nije išlo. Kineskinja je u prvoj seriji za 3,12 metra nadmašila svoj osobni rekord i ostavila atletski svijet u čudu.
Pobijedila Amerikanku, ali...
– Moja najveća suparnica ove godine bila je Valarie Allman i uspjela sam je pobijediti u njezinu dvorištu. Međutim, nisam očekivala da će nas Kineskinja sve pobijediti. Ali isto tako drago mi je zbog nje jer je bacila veliki rezultat – rekla je Sandra, kojoj je ovo 12. medalja na velikim natjecanjima.
Nakon četvrtog mjesta na Olimpijskim igrama u Tokiju puno mi znači što opet stojim na pobjedničkom postolju. Uživala sam u svakom trenutku ovog natjecanja, Ovo nije ni blizu završetka moje karijere. Jedva čekam Svjetsko prvenstvo sljedeće godine u Budimpešti pa Olimpijske igre u Parizu. Obećala sam da ću nastaviti karijeru sve do Igara u Brisbaneu 2032. godine – rekla je Sandra i zaključila:
– Jedva čekam da stignem na aerodrom i vidim svoju majku i svoju obitelj.
Sandri je ovo peta medalja na svjetskim prvenstvima i time je postala diskašica s najviše osvojenih medalja. Ispod nje su s četiri medalje ostale Kubanka Yarelis Barrios i Rumunjka Nicoleta Grasu. Jedino nije uspjela po broju zlatnih medalja u povijesti svjetskih prvenstava dostići legendarnu Njemicu Franku Dietzsch, koja ima tri naslova. Zahvaljujući Sandri Hrvatska je na visokom četvrtom mjestu po broju osvojenih medalja u ovoj disciplini. Sandra, odnosno Hrvatska, sada u svojoj kolekciji ima dva zlata, dva srebra i jednu broncu.
Ispred Hrvatske samo su Njemačka, Bjelorusija i Kuba. A kada bismo gledali i mušku konkurenciju, više medalja od Sandre na svjetskim prvenstvima ima samo Lars Riedel – šest, među kojima pet zlatnih. Pet, kao i Sandra, ima Estonac Gerd Kanter. Što se tiče ukupno osvojenih medalja na svjetskim prvenstvima, u svim disciplinama, Sandri trebaju još dvije da bi se ugurala među deset najboljih svih vremena. Tako nešto nije nemoguće jer Sandra je najavila da će se natjecati još deset godina – do svoje 42 godine (op. p. finalistica ovog SP-a Michon ima 43 godine).
Kada se 2009. godine iz Novog Sada javio Ivan Ivančić, nažalost pokojni trener, i rekao da imamo buduću olimpijsku pobjednicu, malo tko mu je povjerovao. U redu, dobili smo europsku juniorsku prvakinju u bacanju diska, ali to u tom trenutku nije bila garancija da će uspjeti u seniorskoj konkurenciji. Bilo je puno takvih primjera u povijesti, u kojima su juniorski medaljaši jednostavno nestali u seniorskoj konkurenciji. No Ivančić je dobro znao što govori, a da se “kuha” nešto veliko s klinkom iz Dubrave, dobili smo potvrdu godinu dana kasnije, 2010., kada je osvojila zlato na seniorskom Europskom prvenstvu u Barceloni.
Od tada pa do danas traje ta nestvarno dobra karijera, karijera u kojoj je osvojeno 12 velikih medalja. Bila bi sigurno medalja više da nije bilo one nesretne šestomjesečne suspenzije zbog dopinga, zbog koje je propustila SP u Južnoj Koreji 2011. godine. Čak su mnogi tada govorili da je to kraj njezine karijere, ali stručnjaci su se još jednom prevarili. Taj događaj bio je samo kraj njezine suradnje s Ivanom Ivančićem, pod čijim je treninzima došla još do europskog i olimpijskog zlata 2012. godine. Ivančiću se san na kraju ostvario, a Sandra je nastavila dalje s novim trenerom, kasnije i životnim suputnikom Edisom Elkasevićem.
Sara Kolak opet u ništa
Imali smo u finalu diska još jednu atletičarku, Mariju Tolj. Ona je osvojila osmo mjesto s hicem od 63,07 metara. Da je čak bacila osobni rekord (64,21), kojim je nedavno osvojila zlato na Mediteranskim igrama, ne bi puno napredovala – bila bi šesta. Tko zna, možda njih dvije uskoro vidimo zajedno ne samo u finalu nego i na pobjedničkom postolju. Prva prilika je za manje od mjesec dana, kada se u Münchenu održava Europsko prvenstvo.
Razočarala je Sara Kolak, koja je imala sva tri prijestupa u kvalifikacijama bacanja koplja, baš kao i lani na Olimpijskim igrama u Tokiju. Šest serija, šest prijestupa na dva velika natjecanja – to nikako nije dobro. A nikad lakše nije se moglo do finala bacanja koplja – dovoljno je bilo baciti 59,07 metara.
Kakva nam korist od njenog bacanja a troškovi milijunski ? I onda će sa 45 u mirovinu kao doživotni parazit.