U slovenskim nogometnim krugovima ovih dana ne priča se samo o neizvjesnoj borbi za naslov prvaka između Olimpije i Maribora. Jasno je da će ta borba biti neizvjesna u narednih mjesec dana i punit će novine, portale...
Ako je suditi po formi u ovoj, koronom prekidanoj polusezoni, tamošnje medije intrigirat će i priča Roka Baturine (20). Mladi napadač početkom ove godine iz druge je momčadi Dinama otišao u NK Bravo i svojom golgeterskom formom tog ‘utopljenika’ doveo do sredine prvoligaške ljestvice.
Kada je Baturina došao, klub je bio na pretposljednjoj poziciji i planirao nastup u kvalifikacijama za ostanak u elitnom razredu slovenskog nogometa.
No sjajan niz mladog hrvatskog napadača od osam pogodaka i dvije asistencije u devet utakmica potpuno je promijenio projekciju u Bravu.
Uspio sam se dokazati
– Očito je da smo se našli i stvorili potrebnu koheziju između momčadi i trenera. Krenuli smo uzlaznom putanjom i zadržali taj ritam. Odgovara mi taktika kojom igramo, a moji su golovi i asistencije samo plod dobre igre cijele momčadi. U najvažnijem trenutku istaknuo sam se ja, a možda uskoro to bude netko drugi – počeo je napadač rođen u Splitu 2000.
Kada je odlazio u Sloveniju imao je jednu ambiciju, no zbog njegove odlične forme porasli su i apetiti...
– U početku mi je cilj bio postići sedam, osam pogodaka... No, budući da do kraja prvenstva igramo još nekoliko utakmica, zadovoljan bih bio s dvoznamenkastim učinkom, možda s 12-13 pogodaka.
A što je posebno doživio u slovenskoj ligi?
– Ovo su moje prve utakmice u prvoligaškom seniorskom nogometu. U drugoj momčadi Dinama nema tog rezultatskog imperativa. Kada sam došao u Bravo, bili smo pretposljednji i morao sam se dokazati i pomoći klubu. Dobre igre dale su mi samopouzdanje i shvatio sam koliko je u seniorskom nogometu važna odgovornost u igri. U tom sam smislu najviše profitirao. Također, slovenska liga idealna je za razvoj mladih igrača. Dosta se trči. Naravno, Maribor i Olimpija nisu na Dinamovoj razini. Nogomet se prati slično kao i u Hrvatskoj. Naravno, ako ne računam Hajduk, odnosno Torcidu – naglašava Baturina.
Rijetki se napadači ove sezone u slovenskoj ligi mogu pohvaliti time da su zabili golove Olimpiji i Mariboru, najboljim slovenskim klubovima. Baturina je protiv Maribora jednom zabio i asistirao, a protiv Olimpije bio je dvostruki strijelac i dodavač za gol.
– Borba tih dviju momčadi jedna je od glavnih sportskih tema. Sa Sergejem Jakirovićem, Maribor se približio Olimpiji. Jakirović je odličan trener i veliki znalac. Ali, Olimpija će, vjerujem, s Dinom Skenderom također dobiti novu energiju neophodnu za završnicu prvenstva. U konačnici, o naslovu prvaka odlučivat će te dvije momčadi u međusobnim utakmicama. Također, u nogometnim se krugovima osjeća poseban zanos zbog neizvjesnog prvenstva.
Zanimljivo zvuči i podatak da od Baturinina dolaska Bravo nije izgubio ni jednu utakmicu. Razmišlja li o sljedećoj stubi igračkog razvoja?
– Stalno razmišljam o tome i to je prirodno. No, nakon ove epizode moram sjesti s ljudima iz Dinama i vidjeti njihove planove. Sigurno ne bih imao ništa protiv toga da se pokušam probiti možda i kroz prvu momčad Dinama. Znam da je Bruno Petković najbolji Dinamov napadač. Ako uzmemo u obzir da će ostati u klubu, ne bih imao ništa protiv da se pokušam nametnuti i kao druga špica. Posebice zato što Dinamo tijekom sezone igra jako puno utakmica. Vjerujem da bi u takvim okolnostima bilo jako puno prostora – ističe Baturina i dodaje:
Mogao bih i ostati u Bravu
– Međutim, nemam ništa protiv ni da ostanem u Bravu. Posebice zbog svega što su mi pružili u proteklom razdoblju i zbog iskoraka koji smo napravili. Barem još sljedećih šest mjeseci.
A kada dugoročnije razmišlja o karijeri?
– Ako govorimo o nekakvom dječačkom snu, onda bih svakako jednom volio igrati u talijanskoj ligi. To mi je najdraža od svih liga petice. Ponajviše i zbog činjenice da većina momčadi igra stilom kakav bi mi odgovarao. Većina momčadi igra u taktičkoj formaciji s klasičnim napadačem. Kao klinac sam stalno gledao tu ligu i posebno mi se sviđa strast koju Talijani pokazuju prema nogometu– kaže smiješeći se Roko.
Možda mu u tom smislu pokoji savjet može dati i otac Mate, naš bivši igrač prvoligaške kvalitete.
– Prirodno je da otac ima utjecaj na moju karijeru. Stalno razgovaramo o nogometu i komentiramo utakmice. Naravno, daje mi nogometne savjete i pomaže mi u igračkom sazrijevanju. Njemu sam posebno zahvalan.
Rokova braća Martin (17) i Marin (15) obojica igraju u Dinamu...
– Martin je prebačen u drugu momčad Dinama, a Marin igra u svom uzrastu. On je još sitan, ali je potencijal i mogao bi nešto napraviti u nogometu.
A tko je najnadareniji nogometaš u obitelji?
– Ne računamo li oca koji je napravio prvoligašku karijeru, srednji brat Martin je najtalentiraniji... On je čista desetka!
