Finale prije finala odigrat će rukometaši Hrvatske i Francuske, večeras u Zaragozi, u noćnom terminu (21.30 sati). Igrat će dvije reprezentacije koje su obilježile posljednjih deset rukometnih godina. Gledajući samo tih deset godina, Francuska je osvojila devet velikih medalja, a Hrvatska jednu manje. Igrali smo puno velikih utakmica. Pamte se finala svjetskih prvenstava na Islandu i u Hrvatskoj, finale Europskog prvenstva u Austriji, polufinale SP-a 2005., OI 1996., OI 2008 i OI 2012., dva polufinala na europskim prvenstvima...
Ukupno 17 velikih utakmica, od čega imamo šest pobjeda i deset poraza, uz jedan neodlučen rezultat. Posljednji put smo ih pobijedili lani na Europskom prvenstvu u Srbiji (29:22), ali posljednja velika pobjeda bila je 2008. godine na Europskom prvenstvu u Norveškoj. Lino Červar, tadašnji izbornik, uspio je pobijediti u polufinalu s 24:23, a jedan od junaka bio je vratar Vjenceslav Somić koji je Danielu Narcisseu obranio posljednji šut za produžetak.
– Od četiri važne utakmice protiv Francuza, dobio sam tri, a izgubio sam samo onu u Njemačkoj, a i tada smo bili bolji. Tako da nemam kompleks od njih – kaže Nikša Kaleb, nekadašnje lijevo krilo naše reprezentacije.
Kako ih pobijediti?
– Jednostavno. Ne smijemo si dopustiti da puno trošimo snagu, jer kada nam nestane snage, Francuzi za samo pet minuta stvore veliku, nedostižnu prednost. Moramo u napadu igrati jako dugo, tako da mi njih umaramo, pa makar pod cijenu pasivnog napada. Oni su fizički jači od nas, mi moramo biti koncentrirani. Moramo igrati jako čvrsto, onako kako su igrali Nijemci. Jer, tko prvi udari, taj pobjeđuje. Moramo sucima nametnuti naš kriterij. Jer kada se protiv Francuza igra malo oštrije, onda i oni malo zaplaču – istaknuo je Kaleb.
Kako riješiti Omeyera, francuskog vratara koji baš protiv nas uvijek dobro brani?
– Čupić je njegova noćna mora. Čupko protiv njega ima 80 posto uspješnosti i zato Omeyer inzistira da se na njega posebno pazi. I bilo bi dobro da Čupić istrči što više puta u protunapad, jer Omeyer tada nema šanse – zaključio je Kaleb.
Te 2008. godine našu obranu držao je Denis Špoljarić.
– Samo da naši igraju bez straha. I da Mirko ima barem podjednak broj obrana kao Omeyer. To je naša prilika. Do sada je Omeyer uvijek bio prevaga. Poboljšali smo igru u obrani, imamo puno blokova i moramo to iskoristiti u igri protiv njihovih šutera – rekao je Špoljarić.
Nakon pet godina, okosnica francuske reprezentacije i dalje su igrači koji su tada izgubili taj polufinale (Abalo, Omeyer, Karabatić, Narcisse, Fernandez, Dinart, Karaboue), a nama nedostaju tada najbolji strijelci – Metličić (šest pogodaka) i Balić (pet pogodaka). Ali nema ni braće Valčić, Lackovića, Kaleba, Dominikovića, Špoljarića... No, ostao je trojac Čupić – Vori – Duvnjak, naše udarne igle. Hrvatska je do večerašnje utakmice nanizala šest uvjerljivih pobjeda.
Nešto slično dogodilo se 2007. godine kada smo na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj igrali uvjerljivo najbolje i do četvrtfinala s Francuskom nanizali sedam pobjeda. Ali smo potom, nažalost, izgubili od Francuza. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. do polufinala s Francuzima nanizali smo šest pobjeda. I opet izgubili. Neće valjda i treći put biti isti scenarij.
Meni je to u najblažoj verziji kretenluk kad netko kaže da se boji protivnika!Što se imaju bojati..treba Francuzima vratiti istom mjerom jer oni oduvijek igraju na rubu incidenta! Sjećam se kao primjer početaka nogometne karijere Marka Babića{imao je tek 18 godina}u Njemačkoj Bundesligi!On je već u prvoj utakmici kad nije pratio sudac pljunuo svog protivnika i u startu zaradio respekt protivnika!Tako se treba nastupiti..to je jedino što protivnici kao Francuzi razumiju!Da ponovim ..treba već od prve sekunde početi maksimalno agresivno i ne dati da predahnu jer ipak su Francuzi stara ekipa i fizički nisu više u vrhu!