Zanemarimo li malu razliku da je Pilić barem formalno u srbijanskoj reprezentaciji bio savjetnik, a ne izbornik, njih su dvojica uspjeli osvojiti svjetski vrh s tri različite reprezentacije: Rudić sa SFRJ (1986.), Italijom (1994.) i Hrvatskom (2007.), a Pilić s Njemačkom (tri puta), s Hrvatskom (2005.) i sa Srbijom (2010.). Da i nije drugih uspjeha (i igračkih i trenerskih), sama ta činjenica tu dvojicu stručnjaka svrstava u red istinskih fenomena svjetskog sporta. Takav je pothvat doista teško ponoviti.
No, kapa dolje i svim ostalim hrvatskim trenerima koji su s jednom (najbolje hrvatskom) ili više reprezentacija osvajali svjetske krune, pa makar u juniorskoj konkurenciji. Pošlo je to za rukom Lini Červaru 2003. u Portugalu s hrvatskim rukometašima, a iznimno ćemo u ovoj prilici (jer je u pitanju nogomet) honorirati i doprinos Ćire Blaževića – svjetska bronca u Francuskoj 1998. godine i Mirka Jozića – svjetsko juniorsko zlato (sa SFRJ) u Čileu 1987. godine.
