Zoranu Planiniću (28) teško će se ove godine ostvariti ponajveća želja - da bude europski prvak. No, ostvarila mu se želja da bude glavni razigravač jakog euroligaša. Bogati klub iz moskovske regije Himki sastavio je jaku momčad koja će mnogima pomutiti račune, pri čemu bi konce organizacije igre trebao držati upravo hrvatski razigravač.
– Uloga mi je ovdje sigurno bitnija. U CSKA je bilo puno vrhunskih igrača, ovdje je drugačije i nema takvog pritiska kao u Moskvi. No, to ništa ne mijenja. Želimo pobjedu u svakoj utakmici, bez obzira na to tko je rival. Htjeli su pobijediti i Partizan, no nisu uspjeli pobijediti publiku u Pioniru, ali i neke svoje slabosti.
Želimo parirati CSKA
– Partizan je u završnici bio svježiji, puno je rotirao i to je presudilo. Nedostaje mi još malo snage, jer kada potkraj utakmice nestane svježine, nastaju problemi. S tim porazom smo si malo zakomplicirali život, pa ćemo u iduća dva kola morati iznenaditi Tau ili Makabi, želimo li ostati u utrci za 16 najboljih. Cilj kluba je ulazak među osam euroligaša i pariranje CSKA u ruskom prvenstvu.
Iz Rusije stiže glas da je i njegov dojučerašnji klub u velikim financijskim teškoćama, CSKA napušta glavni sponzor. Kaže da za to nije čuo, a čini se da ga to i ne zabrinjava ni približno kao stanje puno mu dražeg bivšega kluba.
– Bilo bi mi jako žao da Cibona propadne. Stalno se nadam da su to sve samo priče, da do toga neće doći. Zvuči mi nerealno da će se Cibona ugasiti, kao najružniji san.
Raduje se pak što, nažalost na financijskim ruševinama Cibone, u momčadi izrasta jedan veliki igrač.
Bojan mi je veliki prijatelj
– Pratim Bojana Bogdanovića. To mi je veliki prijatelj. Jako je dobar momak i sretan sam što tako dobro igra. Neka se Cibona samo održi ove sezone, jer od ovoga gore ne može biti.
Bolno pitanje ostavili smo za kraj. Reprezentacija i njezina loša sudbina određena ljudskim faktorom.
– To mi je bolna točka, najveće razočaranje. Nisam to još probavio. Kad god pomislim na SP u Turskoj, stegne me u želucu i ne osjećam se dobro jer nismo pronašli igru. Protiv Srbije igrali smo na srce, na želju, igrali smo agresivno ne želeći se osramotiti. Da smo umjesto protiv Srbije igrali protiv Novog Zelanda ili Tunisa, imali bismo problema.
Nažalost, već dva ljeta zaredom Zoki nije bio dovoljno zdrav da bi reprezentaciji dao ono najbolje.
– Nakon što završi klupska sezona od 70 utakmica u kojoj živite pod pritiskom, čeka vas još veći pritisak u reprezentaciji. Srce hoće, glava hoće, a tijelo, nažalost, nekad pukne – zaključio je Zoran Planinić.
Odredjena SRPSKIM faktorom!!!