U jedno oblačno jarunsko predvečerje, srećom ne i kišno, hrvatski premijer Andrej Plenković družio se sa sportašima. Onima koji to žele biti, onima koji to jesu, ali i onima koji su to bili pa sada obnašaju razne dužnosti u sportu.
Nakon što je otvorio Europski tjedan sporta, premijer je obišao sve štandove odnosno sportske poligone. Obarači ruku zvali su ga da se okuša s njima, ali taj izazov nije prihvatio, no zato se primio hokejske palice jer su ga dvije djevojčice zamolile da dođe na njihov teren. Kada su mu rekle da će, ako ga dovedu, biti nagrađene sladoledom i čokoladom, kazao je:
– Pa ja onda nemam izbora, moram poći s vama.
Sin će mu na džudo
Premijer se potom fotografirao s članovima mačevalačke obitelji Šimunković u kojoj se troje djece bave tim viteškim sportom, tekvondaši Jastreba demonstrirali su kako se u skoku nogom razbija daska, a posjetio je i štand Odbojkaškog kluba Dinamo.
Na rukometnom terenu zadržao se s Maidom Arslanagić, voditeljicom projekta “Moje pravo na rukomet” u sklopu kojeg rukomet treniraju djeca s teškoćama u razvoju, ponajviše ona autističnog spektra, s kojima se predsjednik Vlade i slikao.
Za kraj posjeta toj sportskoj manifestaciji, premijer je ostavio košarkaški teren na Malom jezeru gdje je postigao i jedan elegantan koš iz dvokoraka podsjetivši tako da se i sam bavio kraljicom igara.
Zajedno s ministrom financija Zdravkom Marićem, koji je košarku trenirao više od deset godina, zadržao se u košarkaškom kružoku koji su činila trojica njemu poznatih bivših igrača Cibone – Josip Vranković, danas glavni tajni HKS-a, Marin Rozić, Cibonin sportski direktor, i Vladimir Krstić, danas trener Dubrave Furnira. A tu je, uključivši i ministra Marića, pao i dogovor o zajedničkom haklu, kada premijer za to nađe vremena.
Bivšim košarkašima se, kao i nama, povjerio da je usred noći gledao NBA utakmicu finala Zapadne konferencije između Lakersa i Nuggetsa izrazivši divljenje igrom Jamala Murraya.
– Ustao sam ranije nego obično i nisam požalio. Nevjerojatna utakmica, a i nevjerojatno je kakve je taj Murray ekshibicijske koševe postizao – primijetio je Plenković i potom se, kao košarkaški rekreativac, požalio na pomicanje crte za tricu sa 6,25 na 6,75 metara.
– Vi koji ste igrali aktivno, vjerojatno ste to obavili u hodu, no ja se na to nisam privikao. Nedostaje mi tih pola metra.
Kao velikog košarkaškog zaljubljenika, pitali smo ga što nam može reći o svojoj košarkaškoj povijesti.
– Ništa, ha-ha... – nasmijao se i naveo klubove za koje je igrao:
– Nekad davno igrao sam u zagrebačkim klubovima – Maksimiru, Centru, Črnomercu. Posljednjih tridesetak godina košarku igram rekreativno. Igrao sam je kada sam bio na mandatu u Belgiji, potom i u Parizu. Uključivao bih se u veteranske lige.
Koliko često hakla u svojim premijerskim godinama?
– Ljetos sam igrao pet-šest puta, što nije malo. Činio sam to u Opatiji za vrijeme godišnjeg odmora s ekipom sjajnih ljudi koji su otprilike mojih godina tako da sam se brzo uklopio.
Kao predsjednik Vlade, priznaje, nema dovoljno vremena za sebe.
– Iskreno, ne rekreiram se dovoljno. Ne koliko bih htio, no to i nije realno. Zbog obveza, ponajprije putovanja, što u Hrvatskoj što u inozemstvu, teško je naći neki ustaljeni ritam vježbanja i reći taj dan i taj termin blokiran je samo za tjelovježbu.
Uz košarku, kojom se još rekreativnom aktivnosti bavi?
– Hodanjem, ako stignem. Normalnim hodanjem, bez ikakvih normi i zadanog broja koraka.
No, zato je za svog sina predškolca izabrao jedan od boljih sportova za taj uzrast zbog parterne akrobatike koju razvija.
– Sin će mi krenuti na džudo. Kažu da se njime jako dobro nauči padati, a za klince je to jako važno.
No i Plenković junior morat će pričekati da se svi sportaši, a ne samo seniori, vrate u školske sportske dvorane.
– Pratio sam tu temu i nadam se da bi se to moglo dogoditi već idući tjedan.
S obzirom na porast zaraženih i mogući drugi val, neki u Europi mogli bi posve zatvoriti dvoranske sportove, a to je najavio i britanski premijer Johnson.
– Dobro je da se igraju utakmice u dvoranskim sportovima. Istina, nema publike, a time ni atmosfere, no i NBA igra se bez publike. Ako to može pretrpjeti LeBron James, onda mogu i naši sportaši.
Hrvatski sport, baš kao i sve druge djelatnosti, pretrpio je i još trpi štetu od koronavirusa.
– Brojna su natjecanja prekinuta, otkazana ili odgođena i sportaši nisu mogli trenirati. Zato je za sve njih ova godina posebna pa smo se potrudili naći novac za sportske klubove i njihove zaposlenike da ti ljudi zadrže entuzijazam.
Uspjeli smo pronaći 40 milijuna kuna da se premoste ove okolnosti jer su to ljudi koji ulažu sebe i svoje vrijeme da nam se djeca od najmanjih nogu bave sportom, a to ćemo uvijek podržati. To je dio naše filozofije, tu nema dileme.
Osim toga, sport ima i finu filozofiju uključivosti, jako je važno da se njime bave i osobe s invalidnošću. I zato i jesmo, u prve četiri godine mandata, izdvajanja za sport povećali za više od sto posto.
Nogometaši napravili čudo
Dvojbi je bilo što sa sportom – zadržati ga u samostalnom državnom uredu ili ga priključiti nekom većem ministarstvu?
– To što smo spojili sport s turizmom bolje je rješenje od onoga kada je sport bio u sastavu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Jer, to je ministarstvo i bez sporta toliko kompleksno i zahtjevno. Ogroman je to sustav, na više razina, i zahtijeva puno energije od čelne osobe. Ministarstvo turizma i sporta puno je logičnije rješenje. Naša je logika bila povezati dvije grane po kojima smo daleko najpoznatiji. Uz poštovanje prema svima ostalima, uključujući i politiku.
Još lani, Vlada je podržala organizaciju olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Splitu, koji je radi koronavirusa odgođen za sljedeću godinu, baš kao i Olimpijske igre.
– Učinili smo to jer, gledajući njihove individualne kvalitete, imamo sjajan naraštaj košarkaša. Samo nam se još mora dogoditi da se svi spoje, da to konačno upali i da se vratimo tamo gdje smo bili ranih 90-ih i na medaljaška postolja.
Trebaju im se poklopiti i sve zvijezde, kao nogometašima u Rusiji.
– Nogometaši su, postavši svjetski doprvaci, postigli čudo. Inače, nakon hrvatskog osamostaljenja i olimpijskog srebra u Barceloni, da vas je netko pitao u kojem ćemo mi to sportu biti u svjetskom vrhu, uz rukomet i vaterpolo, mnogi bi tipovali na košarku, no to se nije dogodilo.
Nije se dogodilo ni da naša najveća sportašica svih vremena Janica Kostelić, kao državna tajnica za sport, krene i u drugi mandat Plenkovićeve Vlade.
– Janica je postala majka pa je zamolila da u takvim okolnostima više ne bude na dužnosti čelnice Središnjeg državnog ureda za šport. Ja sam joj zahvalio osobno i javno jer je dala velik doprinos, a i svi znamo što je ona značila za hrvatski sport.
Čvrsta tekma, dobri koeficijenti, odličan uvod u vikend. Ponudu Germania kladionice pronađi ovdje.
prva slika TOP!! 😂