Sandra Perković, najbolja hrvatska atletičarka, u petak 4. svibnja kreće u novu sezonu, barem što se tiče nastupa na mitinzima Dijamantne lige. Jer ove sezone već je nastupala, dvaput u Splitu. I oba ta hica trenutačno su najbolja dva hica na svjetskoj rang-ljestvici – 69,13 i 68,44. S obzirom na to da je Sandra osvojila sve moguće zlatne medalje, jedan od najvećih motiva u sljedećim sezonama joj je rušenje svjetskog rekorda Gabriele Reinsch iz 1988. godine – 76,80 metara.
Za rekord mi treba vjetar
– Kada svi znamo da je moj osobni rekord 71,41, onda se dužina svjetskog rekorda čini prilično nemoguća misija. I ne lažem si, jako sam daleko od tog rekorda. Ali neću odustati. Prvo se treba ustaliti na visinama 72, 73 metra, a onda izabrati pravi trenutak da ga pokušam srušiti. Pravi trenutka znači dobro izabrati stadion gdje ću ga napasti. Jer, na tom stadionu, koji izaberem, mora puhati vjetar dopuštene brzine kako bi malo “pogurao” disk. Uostalom, kada je Gabriela bacala svjetski rekord, na stadionu u Neubrandenburgu puhao je vjetar. Sigurno je da se svjetski rekord neće baciti na zatvorenom stadionu – rekla je Sandra te nastavila.
Po bodovima Svjetskog atletskog saveza, svjetski rekord u disku najvredniji je od svih muških i ženskih disciplina. I zato mi je drago što sam izabrala upravo disk kao moju disciplinu. Primjerice, ovaj svjetski rekord u disku po bodovima bi bio jednak onome kao da neka žena u vis skoči 2,18 metara – istaknula je Sandra.
Koliko će morati proći vremena da se napadne svjetski rekord?
– Teško je reći. Možda godina, možda dvije, možda pet. A možda nikad. Da ne vjerujem da mogu, ne bih se bavila sportom. Prije deset godina tko bi vjerovao da ću imati ovakve rezultate? Nitko – rekla je Sandra.
Hoćete li bi jako nesretni ako do kraja karijere ne uspijete srušiti svjetski rekord?
– Ne. Naravno da neću biti nesretna. Svjetski je rekord teško srušiti. Da nije tako, onda bi se zvao “every day rekord” – naglasila je Sandra.
Ženski disk iz sezone u sezonu sve je jači, sve je više diskašica koje bacaju preko 65 metara.
– Na Igrama u Pekingu 2008. godine zlato je osvojeno hicem preko 64 metara. Četiri godine poslije taj je rezultat bio dovoljan tek za osmo mjesto – kaže Sandra.
Kakvi su planovi za ovu sezonu?
– Idem na sve mitinge Dijamantne lige, zatim na manje mitinge u finski grad Turku, švicarski grad Bellinzonu, možda nastupim i u Slovenskoj Bistrici, pa tu je i zagrebački miting. Ići ću i na Mediteranske igre u Tarragonu, a glavni je cilj sezone Europsko prvenstvo u Berlinu – istaknula je Sandra.
Možda ću jahati i devu
Suradnja s trenerom Edisom?
– Super. Ne postoji osoba koja više zna o disku i koja bolje razumije.
Na EP-u u Berlinu imat ćemo dvije predstavnice, vas i Mariju Tolj?
– Možda i tri. Čula sam da je Ivana Mužarić, koja trenira u Americi, spremna za normu koja je 56 metara. Marija mi je super. Bila je sa mnom na priprema i mogla bi biti top – rekla je Sandra.
U Dohu idete prilično rano?
– Imam dosta obveza prema sponzorima, pa moram biti na “kids dayu”...
Možda će u programu biti i jahanje deva?
– Možda i to – nasmijala se Sandra.
Zdravlje?
– Nikad bolje. Samo neka tako i ostane. Jer, jako dobro znam što bi za mene značila ozljeda. Rezultati bi pali, vratila bih se nekoliko godina unatrag. I začas više nisi na vrhu. Pazim se, treninge podnosim sve lakše i lakše. Tako da je sve dobro – zaključila je Sandra.
Nema rekorda bez dopinga. Nisu slucajno svi ti rezultati stari tridesetak godina ili vise.