ZAGREB - Tmurno je izgledao Maksimir desetak minuta uoči susreta. Na tribinama je bilo svega nekoliko stotina gledatelja, a i nebo prekriveno crnim oblacima unosilo je nekakvu sjetu. Tek je pobjeda Dinama od 3:2 nad Cibalijom donekle isprala taj tužan dojam.
Stadion se u međuvremenu malo popunio, ako se tako može reći za tribine na kojima je jedva 1500 ljudi. Očito, događaji koji su obilježili protekli maksimirski tjedan, sukobi navijača i igrača, ostavili su traga i na jednima i na drugima. Niti su navijači nešto posebno navijali, niti su igrači nekako posebno igrali.
U svakom slučaju bolje nego u prethodne dvije utakmice, u kojima su s Kamenom Ingradom i Inkerom odigrali tek 1:1. Znali su da nemaju isprike za još jedan kiks, otpočetka su krenuli odlučno. Otvorilo se prvo Sedloskom, zatim i Zahori, i u 36. minuti bilo je 2:0, u džepu sigurna pobjeda modrih. Ali...
U nastavku su Dinamovi igrači pokazali ono drugo lice, koje ih prati cijele sezone. Inodolentno su ušli u igru, dopustili Cibaliji priliku za povratak. Prvo je Zoran Ratković smanjio na 2:1, pa je ponajbolji Dinamov nogometaš Niko Kranjčar zatražio zamjenu zbog vidnog umora, Dinamova igra postala je još bezidejnija, a plavi puk nezadovoljniji.
Boško Peraica promašio je mrtvu priliku za izjednačenje, a ono povremeno navijanje zamijenili su zvižduci. Koje je ipak utišao Zahora svojim drugim pogotkom vrijednim pobjede. Peraica je uspio još jednom smanjiti, no vremena za preokret nije bilo dovoljno.
Dinamo je prekinuo neugodan niz bez pobjede, zahvaljujući i Hajdukovih 1:1 u Koprivnici ponovo je sam na vrhu s dva boda prednosti.
I to je jedino što ga nakon ove utakmice može radovati. Jer, pobjeda za vrh izborena je u depresivnom ozračju, a Jurčevića čekaju nove brige. Mitu je pokazao da je izvan forme, Da Silva i Mikić travnjak su napustili ozlijeđeni.
Ionako Dinamov trener nije imao igrača da popuni mjesta na klupi, tamo su uz njega sjedila samo šestorica...
