Mrkopaljaca je malo, cijelo bi selo stalo u jedan zagrebački neboder u ulici Braće Domany, ali prilično su glasni.
- Došlo nas je preko stotinu, a znate da imamo tek 900 stanovnika. Djeca iz škole, članovi skijaškog kluba Bjelolasica, načelnik, pa čak i ravnatelj škole - nabrajao je Fakov prvi trener Marijan Petrović.
Skoro dva sata svirao je harmonikaš, pune čaše gemišta stajale su čak i ispred zaposlenika aerodromskih rent-a-careva, ležalo se i na podu, a svi su bili u majicama s njegovom slikom.
- Nije ovo ništa, pravi ga doček čeka tek od 17 sati na glavnom trgu u Mrkoplju, a slavit ćemo do jutra u Vatrogasnom domu. Mislili smo mu konjak ponijeti u Zagreb, ali neka ga čeka kod kuće, ionako mora ujutro preuzeti sponzorski auto - govorili su Jakovovi prijatelji.
Umoran olimpijac stigao je tek u prolazu mahnuti najboljim prijateljima, a majka Jasminka brinula se hoće li se u gužvi izgubiti njegov ruksak.
- Da sam znao, ne bih trenirao u Kanadi, došao bi odmah k vama. Drago mi je da su i političari došli na doček, nadam se da će se sada neke stvari u financiranju promijeniti, da će mladi biatlonci imati bolje sutra - kazao je Jakov.
Skroman Mrkopaljac s brončanom medaljom, oduševljen je pokazivao prstom na jedan automobil, na kojemu je pisalo - njegovo ime.
- Vidi me, to sam ja!
silverback Na sljedećim olimpijskim igrama pola mrkoplja će izgleda preseliti se u Ljubljanu.