Ne treba puno zagrebati, slike prošlosti same naviru. Neke iz almanaha, neke doživljene. Prvaci Jugoslavije bez poraza, zlatna generacija 70-ih, ona Šurjakova, Buljanova i Jerkovićeva, koju je predvodio Tomislav Ivić, pa polufinale kupa UEFA, onaj Sliškovićev gol Sparti u 119. minuti... S Hrvatskom je stiglo i četvrtfinale Lige prvaka, samo je prvak Europe Ajax bio bolji od Asanovića, Štimca, Rapaića i društva. Sve to prožeto domaćim trofejima. Pune tribine Starog placa, Poljud rasprodan, više od 55 tisuća gledatelja na tribinama... Kakav klub, voljen, mažen i pažen, obožavan... Hajduk! Toliko igrača, trofeja... Privilegij je susresti Peru Nadovezu, legendarnog centarfora s kraja 60-ih i početka 70-ih, prisjetiti se tih dana, pa popričati s Ikom Buljanom kako je srušen Partizan usred Beograda sa 6:1... Ili poslušati Baku Sliškovića kako priča o golu Torinu s 35 metara ili onom iz kornera Tomislavu Ivkoviću na vratima Crvene zvezde. Pa, poslušati Alena Bokšića kada opisuje gol Zvezdi za pobjedu u posljednjem Kupu Jugoslavije, nazvanom Hajdukov ratni trofej.
- Lopta mi je prešla preko noge - objasnio je Boka.
Jedva funkcioniraju
Jedino se svi zatresu kada se spomene današnjica. Objektivno, Hajduk je sjena nekadašnjeg velikana. Danas glavinja u svim segmentima.
- Klub teško funkcionira - nedavno je rekao sportski direktor Goran Vučević kada je objašnjavao zašto se dovode igrači sumnjive kvalitete.
Naravno, problem je u novcu. Godinama se, još od one Lige prvaka iz sezone 1994./95. kada se s dva zrakoplova, sve o trošku Hajduka, putovalo na utakmice. Kako pjeva Petar Grašo "arčilo se i bančilo", i sada su sve godine financijskog ludovanja stigle na naplatu. Dok je politika krpala rupe, nekako se i preživljavalo, ali sve je to bilo guranje prljavštine pod tepih koji je toliko nabubrio da je smeće počelo izlaziti na sve strane.
- Sredit će Sanader - znalo se čuti u prošlom desetljeću kad je ponestalo novca.
Čak je i famozno preoblikovanje napravljeno po Hajdukovu kalupu, sve da bi se dala šansa velikom klubu da krene ispočetka. Ali, ništa, Grad je postao vlasnik, ušlo je te 2009. godine 82 milijuna kuna svježeg kapitala, no rastrošnost je opet došla na naplatu. Bilo je to vrijeme kada je Hajduk poput pijanog milijunaša plaćao igrače po 400-500 tisuća eura po sezoni. Političari su se igrali s klubom, trošili ga u svoje potrebe. Baš kao i sada. Željko Kerum, u doba gradonačelnikovanja Splitom, dopustio je navijačima da izaberu Nadzorni odbor. Nije to napravio da bi spasio Hajduk, već da bi spasio sebe. Jer, nijedna politička opcija, tako je bilo s Kerumom, tako je sada i s SDP-om, tako će biti i s HDZ-om, neće riskirati neke poteze poput eventualnog stavljanja Hajdukovih dionica na tržište. Znaju da bi ih to stajalo mnoštva glasova. U globalu, ovaj aktualni model "narodnog kluba" i nije loše zamišljen, Hajduk se polako izvlači iz svih dubioza. Istina, u tome prolazi i kroz brojne dječje greške, sada je puno onih koji bi vladali klubom, kupovali i prodavali igrače, igrali se nekih gazda. Aktualni trenutak Hajduka je loš, slaba momčad, slabi rezultati, posljednja titula prvaka Hrvatske proslavila se 2005. godine.
Zla maćeha HNS
Na sve to nadovezao se odnos s Hrvatskim nogometnim savezom, koji se prema Hajduku odnosi kao zla maćeha. Bijeli djeluju kao država u državi, nemaju nikakav odnos s matičnom organizacijom. Vanjski dojam je da će tako biti još dugo, i u odnosima s HNS-om, i u stanju u Hajduku, ali aktualno vodstvo na čelu s predsjednikom uprave Marinom Brbićem uvjereno je u ispravnost puta. Svjestan je Brbić da je davno prošlo vrijeme državnog novca i sponzora.
- Godinu ćemo završiti u plusu, više ne kasnimo s plaćama. Istina, djelatnicima smo isplatili minimalce, ali sada krećemo s isplatom razlika za protekle mjesece. Puno se pisalo o tim minimalcima, a na kraju je sve to ispalo dobro. Igračima je sve isplaćeno, prema njima nemamo dugova, kašnjenje može biti mjesec. Možemo reći da ulazimo u zonu normalnog poslovanja - objašnjava nam Brbić.
Priča o budućnosti vrlo je jednostavna, kaže Brbić:
- Naš je cilj da Hajduk sam ostvari prihode kako bi pokrio troškove poslovanja. U te prihode ne ubrajam transfere, taj dodatni novac bi se ulagao u momčad, u dovođenje igrača, u infrastrukturu. Na dobrom smo putu da se dovedemo u tu situaciju.
Zarađuju od pločica, japanki, mlijeka...
Hajdukov proračun za 2015. je oko 53 milijuna kuna, a malo nedostaje da ga ostvari bez transfera. Od sponzorstva Hajduk planira zaraditi 15 milijuna kuna, od komercijalnih prihoda (najam za festival Ultra, akcije poput kuna za Hajduk od litre piva, jogurti, mlijeko, pločice, japanke, robna marka...) 10 milijuna kuna, od ulaznica 11,5 milijuna kuna, od TV prava 2,5 mil. kuna i još 5 od tekućeg poslovanja.
- Cijela Hrvatska liga nema ovakve prihode ako se izuzmu transferi i gradske donacije - poručuje predsjednik Hajduka Brbić.
>> Zar je normalno da reprezentacija više puta igra u Londonu nego u Splitu ili Osijeku?
...oooooo, venecijanci su našli novog "pedra" u Sanaderu!? Znači Sanader je kriv što je Hajduk u dugovima, što u zadnjih 10-ak godina nije osvojio ništa, što se svake godine oko Vele Gospe oprosti od borbe za prvaka i europskih natjecanja. Sanader je kriv što životarite od prodaje japanki, što vam trener ima 77 godina a igrači jedva čekaju da pobjegnu za 50 tisuća eura u bugarsku ligu. Još čekamo da nam Ljubo P.V. pojasni kako to Hajduk ima najbolji sustav upravljanja a ne postiže nikakve rezultate, kakav je to nogometni klub koji odbija igrati utakmicu i hvali se navijačima koji razbijaju tuđu imovinu, vrijeđaju igrače, savez, predsjednike drugih klubova i njihovu obitelj. Da, za sve kriv Sanader jer vam je oprostio dugove!