Lovre Rogić jedan je od najbolje ocijenjenih vratara HNL-a ove sezone, prema statistikama SofaScore, bez obzira na to što je njegov Šibenik trenutno deveti od deset momčadi. No, Šibenik je primio samo 29 pogodaka u 24 utakmice. Manje su primili samo vratari Dinama (21), Istre (22) i Osijeka (26).
Bojim se Ivanušeca
– Zadovoljan sam svojim obranama ove sezone premda je mogla biti i koja obrana više. No, nekad se za pogotke nije pitalo samo mene. Nama je cilj ove sezone ostati u ligi i mislim da smo na dobrom putu. Imamo sedam bodova više od Gorice, no ne zamaramo se brojkama. U svakoj utakmici idemo na pobjedu pa kako ispadne – kaže 27-godišnji vratar Šibenika.
Hoće li se brojka od 29 primljenih pogodaka održati i nakon subote kada vam u goste dolazi Dinamo?
– Bilo bi sjajno kada bi mreža ostala netaknuta. Ali, Dinamo je velik favorit. Ne vjerujem da će se događaji oko kluba u posljednje vrijeme, a tu prije svega mislim na jučerašnju skupštinu, odraziti na njihovu momčad. Nekako najviše strahujem od Ivanušeca, koji je top igrač i trenutno je u jako dobroj formi. Kada me pitate tko su dva najopasnija napadača u HNL-u ove sezone, onda su to Petković i Livaja – govori Lovre.
S Dinamom igrate i u polufinalu kupa Hrvatske?
– Ulazak u polufinale za nas je velik, golem uspjeh. Doduše, u kupu ne branim, takav je dogovor s trenerom. Volio bih braniti protiv Dinama u polufinalu, ali odluka o tome tko će stati između vratnica je na treneru.
Prvi sport bio vam je rukomet...
– Da, igrao sam srednjeg vanjskog za Biograd. No, u rukometu sam se kratko zadržao jer je većina mojih prijatelja igrala nogomet. Ključni trenutak moje sportske karijere bio je nogometni turnir u Vukšiću. To je seoski turnir, koji smo te godine osvojili. Četvrtfinale i polufinale prošli smo nakon kaznenih udaraca, a poslije kaznenih udaraca smo i osvojili turnir. Branio sam poput Šubašića na SP-u u Rusiji, odnosno Livakovića u Kataru prošle godine. Dobio sam pehar za najboljeg vratara. Tako je počela moja vratarska karijera u Primorcu iz Biograda. U tom klubu branio sam do kadeta, a onda su me primijetili skauti Šibenika i odveli na Šubićevac.
Budući da stanuje u mjestu Vrana, svaki je dan putovao na treninge u 60 kilometara udaljen Šibenik.
– Da nije bilo tate Mladena, ne znam kako bih to izveo. On me je svaki dan vozio na trening i odvozio s njega. Hvala mu na tome – dodao je Lovre.
Djetinjstvo ste proveli na Vranskom jezeru?
– Donedavno sam stanovao u obiteljskoj kući u mjestu Vrana. Sad sam dobio stan u Šibeniku. Da, imao sam lijepo djetinjstvo, no zanimljivo je da se nismo kupali u obližnjem jezeru, već smo putovali na more, u Pakoštane. Tata se bavi poljoprivredom, imamo velik maslinik i vinovu lozu. Proizvodimo vino i maslinovo ulje, ali većinom za osobne potrebe, a dio podijelimo rođacima i prijateljima. Kada se beru masline ili grožđe, ima jako puno posla pa sam svaki slobodan trenutak dolazio pomagati roditeljima.
Nije mi se svidio rent-a-car
U obitelji ste jedini sin, uz četiri sestre?
Da, najstarije sam dijete. Jedna sestra, Cvita, studira u Zagrebu, druga, Patricija, u Splitu, dok su kod kuće ostale Magdalena i Ružica. Kada igramo utakmice u Šibeniku, Magdalena i Ružica dolaze navijati za mene, a kada gostujemo kod Lokomotive, Dinama i Gorice, onda me s tribina bodri Cvita, dok Patricija dolazi kada gostujemo protiv Hajduka na Poljudu.
Kratko vrijeme branili ste u Njemačkoj?
– Ta je epizoda bila za zaborav. Trebao sam braniti u Lokomotivi iz Leipziga, koja je igrala u 4. ligi, pa sam na kraju završio u šestoj ligi u Kalbachu. Tamo sam uz treninge morao raditi u jednoj agenciji rent-a-cara pa mi je sve to bilo malo prenaporno i vratio sam se u Biograd – zaključio je Lovre.
