Prije četiri godine Europa je otvorenih usta pratila strašan marš ruskih trupa u Austriji i Švicarskoj. Pod komandom nizozemskog majstora Guusa Hiddinka Zbornaja je igrala kao nikad otkako je ruske samostalnosti i došla na korak do ponavljanja posljednjeg velikog nogometnog uspjeha SSSR-a čiju je tradiciju Rusija naslijedila - finala Eura. Prve dvije utakmice Rusi su igrali bez suspendiranog Aršavina, a kad se on priključio bila je to rapsodija kojoj se nisu mogli oduprijeti ni moćni Nizozemci. Smiješio se Rusiji veliki finale s Njemačkom, bio bi to pravi rat, no zaustavila ih je Španjolska, pokazat će se najbolja reprezentacija Europe i svijeta.
Europski velikani poludjeli su za ruskim zvijezdama, milijuni su padali pod noge Žirkovu, Aršavinu, Pavljučenku... Ali, potvrdilo se da se Rusi teško prilagođavaju izvan svoje zemlje i četiri godine kasnije opet samo jedan reprezentativac igra u inozemstvu - Pogrebnjak u Fulhamu. Svi ostali vratili su se u ruske klubove.
Sastav je gotovo potpuno isti kao prije četiri godine, nova zvijezda je Džagojev, strijelac četiri gola u kvalifikacijama, koji je nažalost postao upitan jer je slomio palac.
Većina glavnih igrača već je ušla u tridesete ili je na njihovom pragu, Euro 2012. možda im je i posljednja prilika. Mogli bi imati jaku podršku navijača, no ne i naklonost poljske publike.
