U maloj dvorani Sportskog centra Trnsko, grupica odbojkaških entuzijasta prebacuje loptu preko mreže. Trener Saša Arsić (52) postavlja ih, daje im savjete, pa tu i tamo zaigra s njima jer ih nema dovoljno. Odbojkaški klub Medicinar Trnje tako se bori s hrvatskom realnošću kada je u pitanju muška odbojka.
Svjesni su toga da je igrača sve manje, da je kvaliteta slabija i da novca nema. No, i u tom, za odbojku devetom klubu pakla, nižu uspjehe.
Naime, Medicinar Trnje uspio je doći do polufinala Hrvatskoga kupa. Za borbi za samu završnicu zaustavio ga je OK Mladost Ribola iz Kaštela.
Domaću utakmicu izgubili su s 1:3, a gostujuću s 0:3.
– Ma to je bio povijesni rezultat za naš klub, nikada nismo tako daleko dogurali – rekao je trener Arsić.
Medicinar Trnje trenutačno nastupa u Prvoj hrvatskoj ligi i u njoj je jedan od najboljih, iako nije satkan od odbojkaških profesionalaca i premda novca za rad ima sve manje...
Klub postoji 20-ak godina, a osnovala ga je skupina studenata medicine.
Bio je osvježenje u Hrvatskoj
– Istina je, klub je nastao na inicijativu studenata medicine, ali onih koji dođu studirati u Zagreb. U to vrijeme kada je nastao postojali su pretežno zatvoreni klubovi u koje su bili selekcionirani igrači, tako da je Medicinar bio osvježenje, a odbojka je bila kakva je bila 90-ih. Igrali su otad u Prvoj ligi, u Drugoj ligi...
Medicinar je stalno plivao tu negdje i preživljavao, a onda je prije par godina došlo nekoliko dečki iz Velike Gorice i u dogovoru sa Savezom dobili su termine za treninge, organizirali se, malo jače radili... Kada su ušli u Prvu ligu, Savez je promijenio pravila da svi klubovi moraju imati pomladak, a istodobno na Trnju je postojao klub u kojemu je poniklo dosta djece. Tako je došla ideja o povezivanju i Medicinar postao je Medicinar Trnje – prepričava trener Arsić koji je inače vozač kamiona, a po zanimanju medicinski tehničar.
Odbojku je oduvijek volio i kaže kako bi samo u njoj i bio da se od nje može živjeti.
Ne ulaže se i nema djece
No, u Hrvatskoj je realnost malo drukčija. Arsić je jedini trener u klubu, pomoćnika nema jer za njih nema novca, tako da sam vodi tri dobne selekcije.
– Teško je, ali naglasak nam je na radu s djecom. U seniorskoj kategoriji, mi smo ekipa studenata i radnika. Treniraju koliko treniraju, problem je okupiti ih sve jer to su ljudi koji imaju svoje živote, škole, fakultete, poslove... No, moram reći dao smo sigurno jedna od najškolovanijih momčadi pa imamo tri FER-ovca, tri ekonomista, nekoliko studenata KIF-a, jedan je igrač kontrolor leta... Problem je malo sve ih okupiti, ali nekako uspijevamo. Polufinale Hrvatskog kupa za nas je povijesni rezultat. Imali smo šanse s Kaštelima ući u finale da se više treniralo – priča Arsić pa dodaje:
– Za rezultat treba trenirati, teško je postići to da svi igrači dođu, a Savez je inzistirao da se igra radnim danima, a to je nemoguće. Ljudi rade, studiraju tako da nisu svi mogli putovati na uzvratnu utakmicu. No, neće se ništa promijeniti jer se nema novca. Sve je problem. Ali igrači su tu jer vole odbojku, dobra su momčad, zanimljivo mi je raditi s njima. Primjerice, imamo jednog dečka koji je u Zagreb došao na Erasmus i počeo s nama igrati i trenirati. Inače je dvije godine zaredom bio najbolji libero baltičke lige, iz Litve je – kaže trener, kojemu se po načinu na koji govori vidi da je odbojkaški fanatik.
Pojasnio je i svoje trenerske metode.
– Ja im na treningu dam i fizikalije, nanose se oni medicinki i svega, ali ne maltretiram ih. Moja je filozofija da svaki igrač mora osvijestiti svoje tijelo i svoje igranje, svoju odbojku. Moram ih naučiti ono što moram. Mogu reći i da puno pričam, imam u bilježnici popisane sve treninge, kada su, s kim, što, ali kako ne znam tko će doći na trening, uglavnom improviziram. Želja mi je uvesti aerobiku u treninge, ali ne mogu naći nekoga da je vodi. Ja ne mogu više, koljena me bole, ali trudim se. Kada više ne budem mogao pokazati vježbe, otići ću iz toga.
Ljuti ga i samog takvo stanje, neimaština i nepravda.
– Igrači gube volju na ovaj način, skupe se oni, uzmu slobodan da na poslu ili godišnji, čak odgode i neke ispite na fakultetu samo da bi otišli na gostovanje u Kaštela... Ali ima i igrača koji ne mogu dobiti slobodno, ne mogu doći i polako se sve raspada – kaže Arsić i dodaje:
– Primjerice Mladost ima devet trenera, a mi jednog. Bili smo prvaci školske odbojke za 5. i 6. razred, i 7. i 8. razred u Hrvatskoj. U mlađim kadetima pomeli smo konkurenciju..., a u Savezu su nam rekli da se gledaju samo rezultati od kadeta nadalje. Puna su im usta djece i razvoja, ali kada treba nešto b– nema nikoga. Od klubova se forsira Mladost i tako je godinama, svi ostali samo postoje i to govorim samo kada je riječ o muškoj odbojci. Moram reći da smo katastrofa s igračima 2004., 2005. godišta i to je tako u cijeloj Hrvatskoj. Nema djece, nema odbojke. Radije odu na košarku, rukomet, nogomet... – govori pa se i sam prisjeća pokojeg entuzijasta s kojim je imao priliku raditi.
– Klinci su bježali iz škole prva dva sata da bi došli na trening. Dogovorili smo se tako s roditeljima i učiteljicom. Jedan klinac me svako jutro čekao na tramvajskoj stanici i onda smo sami prebacivali loptu, baš je bio zagrijan za odbojku. Ja je također volim, ali tako se ne može raditi. U Savezu govore o muškoj odbojci, sada će ići ovi projekti, sada oni, a muška odbojka tone. Imamo li rezultate? Nemamo! Žene imaju ogromnu bazu, ali s muškarcima nije tako.
Takve mu je sportske politike dosta, zato je jedino što ga u tome drži nada u bolju budućnost i želja za radom s mladim igračima koji će danas-sutra biti hrvatska odbojkaška sadašnjost. Na kraju se osvrnuo i na planove sa seniorima, s kojima je već ispisao klupsku povijest.
– Najbolji smo u Prvoj ligi, sljedeće godine slijedi reorganizacija lige. Četiri najbolja kluba idu u Superligu, a jedan će ispasti. Nama je cilj da budemo prvi i da se piše nominalno da smo osvojili Prvu ligu jer mi i jesmo te kvalitete – zaključio je.
